< Luka 14 >

1 Sabbath niah loe kalen koek Farasi im ah buhcaak hanah a caeh, nihcae mah anih kawbangmaw buhcaak, tito khet o.
E avvenne che, essendo egli entrato in casa di uno de’ principali Farisei in giorno di sabato per prender cibo, essi lo stavano osservando.
2 Khenah, anih hmaa ah tui mah caak ih nathaih tawn kami maeto oh.
Ed ecco, gli stava dinanzi un uomo idropico.
3 Jesu mah ca tarik kaminawk hoi Farasinawk khaeah, Sabbath niah ngantuisak thaih maw? tiah lokdueng o.
E Gesù prese a dire ai dottori della legge ed ai Farisei: E’ egli lecito o no far guarigioni in giorno di sabato? Ma essi tacquero.
4 Nihcae mah pathim pae o ai. Anih mah, nganna kami to ngantuisak moe, a caehsak;
Allora egli, presolo, lo guarì e lo licenziò.
5 nihcae khaeah, Nangcae thung ih kami maeto mah laa hrang maw, to tih ai boeh loe maitaw tae maw Sabbath niah tangqom thungah krah nahaeloe, na la o mak ai maw? tiah a naa.
Poi disse loro: Chi di voi, se un figliuolo od un bue cade in un pozzo, non lo trae subito fuori in giorno di sabato?
6 Anih mah hae tiah dueng ih loknawk to nihcae mah pathim pae o thai ai.
Ed essi non potevano risponder nulla in contrario.
7 Anghnuthaih hmuensang kaqoi, buh pangh han kawk ih kaminawk to anih mah hnuk; to naah nihcae khaeah hae patahhaih lok hae a thuih pae.
Notando poi come gl’invitati sceglievano i primi posti, disse loro questa parabola:
8 Kami maeto mah zu paluemhaih poihkung ah buhcaak han ang kawk o naah, anghnuthaih hmuensang to qoi o hmah; nangcae pong kalen kue kami buhcaak kung ah kawk o moeng nahaeloe;
Quando sarai invitato a nozze da qualcuno, non ti mettere a tavola al primo posto, che talora non sia stato invitato da lui qualcuno più ragguardevole di te,
9 imkung mah nang khaeah angzo ueloe, Nang hnuthaih ahmuen to hae kami hanah paek ah, tiah na naa tih. To naah azat hoiah ni anghnuthaih ahmuen kahnaem ah nang hnu tih.
e chi ha invitato te e lui non venga a dirti: Cedi il posto a questo! e tu debba con tua vergogna cominciare allora ad occupare l’ultimo posto.
10 To pongah minawk mah buhcaak han ang kawk o naah, caeh oh loe, anghnuthaih ahmuen kahnaem koek ah anghnu oh; to naah ni buhcaak han na kawkkung to angzo ueloe, nang khaeah, Ampui anghnuthaih hmuensang ah anghnu ah, tiah na naa tih: to tiah ni buhcaak han angzo kami boih hmaa ah pakoehhaih na hnu tih.
Ma quando sarai invitato, va a metterti all’ultimo posto, affinché quando colui che t’ha invitato verrà, ti dica: Amico, sali più in su. Allora ne avrai onore dinanzi a tutti quelli che saran teco a tavola.
11 Mi kawbaktih doeh angmah hoi angmah amkoeh kami loe krah tathuk tih; mi tlim ah kaom kami loe pakoehhaih hnu tih, tiah a naa.
Poiché chiunque s’innalza sarà abbassato, e chi si abbassa sarà innalzato.
12 Jesu mah anih buhcaak han kawk kami khaeah, duembuh maw, to tih ai boeh loe duembuh caakhaih poih maw na sak naah, nam puinawk, nam nawkamyanawk, na caanawk hoi imtaeng ih angraengnawk to kawk hmah; na kawk nahaeloe nihcae mah nang to na kawk o toeng tih, na sak ih baktih toengah na pathok o roep tih.
E diceva pure a colui che lo aveva invitato: Quando fai un desinare o una cena, non chiamare i tuoi amici, né i tuoi fratelli, né i tuoi parenti, né i vicini ricchi; che talora anch’essi non t’invitino, e ti sia reso il contraccambio;
13 To pongah buhcaakhaih poih na sak naah, kamtang kami, khokkhaem kami, takpum koep ai kaminawk hoi mikmaengnawk to kawk oh:
ma quando fai un convito, chiama i poveri, gli storpi, gli zoppi, i ciechi;
14 to tiah na sak o nahaeloe tahamhoihaih na hnu o tih; nihcae loe nang hanah pathok o let thai ai, toe katoeng kaminawk angthawk lethaih niah na pathok let tih, tiah a naa.
e sarai beato, perché non hanno modo di rendertene il contraccambio; ma il contraccambio ti sarà reso alla risurrezione de’ giusti.
15 To loknawk to angmah hoi nawnto anghnu kami maeto mah thaih naah, Anih khaeah, Sithaw ukhaih prae ah buh caa kami loe tahamhoih, tiah a naa.
Or uno de’ commensali, udite queste cose, gli disse: Beato chi mangerà del pane nel regno di Dio!
16 Anih mah to kami khaeah, Kami maeto loe kalen parai buhraenghaih poih to sak moe, pop parai kaminawk to kawk:
Ma Gesù gli disse: Un uomo fece una gran cena e invitò molti;
17 duembuh caakhaih atue phak naah buhcaak han kawkkung mah a kawk ih kaminawk khaeah a tamna to patoeh moe, Hmuennawk boih loe sakcoek boeh, angzo oh, tiah a kawksak.
e all’ora della cena mandò il suo servitore a dire agl’invitati: Venite, perché tutto è già pronto.
18 Toe nihcae loe loihhaih loklam to pakrong o. Hmaloe koek kami mah anih khaeah, Long ahmuen to ka qanh, ka caeh moe, khet han angai vop: tahmenhaih hoiah na prawt raeh, tiah a naa.
E tutti, ad una voce, cominciarono a scusarsi. Il primo gli disse: Ho comprato un campo e ho necessità d’andarlo a vedere; ti prego, abbimi per iscusato.
19 Kalah maeto mah, Maitaw pangato ka qanh, ka caeh moe, tanoek han angai vop: tahmenhaih hoiah na prawt raeh, tiah a naa.
E un altro disse: Ho comprato cinque paia di buoi, e vado a provarli; ti prego, abbimi per iscusato.
20 Kalah maeto mah, Kai loe zu ka lak, kang zo thai mak ai, tiah a naa.
E un altro disse: Ho preso moglie, e perciò non posso venire.
21 To tamna loe angzoh moe, to tiah kaom hmuen kawng to angmah ih angraeng khaeah thuih pae boih. To naah im tawnkung loe palungphui, a tamna khaeah, Vangpui thung ih kalen loklam hoi tamcaek loklamnawk ah karangah caeh ah loe, amtang kami, khokkhaem kami hoi mikmaengnawk to haeah na hoiah, tiah a naa.
E il servitore, tornato, riferì queste cose al suo signore. Allora il padron di casa, adiratosi, disse al suo servitore: Va’ presto per le piazze e per le vie della città, e mena qua i poveri, gli storpi, i ciechi e gli zoppi.
22 Tamna mah, Angraeng, nang thuih ih baktih toengah ka sak boeh, toe ahmuen loe kong vop, tiah a naa.
Poi il servitore disse: Signore, s’è fatto come hai comandato, e ancora c’è posto.
23 Angraeng mah a tamna khaeah, Lampui hoi takha taengah caeh ah loe, ka im ah kami koi thai hanah, nihcae to pacae nganga ah.
E il signore disse al servitore: Va’ fuori per le strade e lungo le siepi, e costringili ad entrare, affinché la mia casa sia piena.
24 Kang thuih o, Ka kawk ih kawbaktih to kaminawk mah kai ih duembuh to pataengh o mak ai, tiah a naa.
Perché io vi dico che nessuno di quegli uomini ch’erano stati invitati assaggerà la mia cena.
25 Pop parai kaminawk loe anih hoi nawnto caeh o: to naah anih mah angqoi moe, nihcae khaeah,
Or molte turbe andavano con lui; ed egli, rivoltosi, disse loro:
26 mi kawbaktih doeh ampa, amno, a zu, a caanawk, nawkamyanawk hoi tanuhnawk, ue, a hinghaih to hnuma ai ah, kai khaeah angzo kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
Se uno viene a me e non odia suo padre, e sua madre, e la moglie, e i fratelli, e le sorelle, e finanche la sua propria vita, non può esser mio discepolo.
27 Mi kawbaktih doeh angmah ih thinglam apu ai ah, ka hnukah bang kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
E chi non porta la sua croce e non vien dietro a me, non può esser mio discepolo.
28 Nangcae thung ih kami maeto mah, imsang maeto sak han atim nahaeloe, anih mah anghnu ueloe, im sak hanah tangka khawt maw khawt ai, tito pakoep hmaloe mak ai maw?
Infatti chi è fra voi colui che, volendo edificare una torre, non si metta prima a sedere e calcoli la spesa per vedere se ha da poterla finire?
29 Poek het ai ah anih mah im to sah amtong moe, pacoeng thai ai nahaeloe, hnu kaminawk mah anih to pahnui o thui tih,
Che talora, quando ne abbia posto il fondamento e non la possa finire, tutti quelli che la vedranno prendano a beffarsi di lui, dicendo:
30 hae kami loe im sak amtong, toe pacoeng thai ai, tiah thui o tih.
Quest’uomo ha cominciato a edificare e non ha potuto finire.
31 To tih ai boeh loe kami sang pumphae to hoi nawnto angzo kalah siangpahrang to tuk hanah, anih mah kami sang hato hoiah tuk pazawk tih maw pazawk mak ai, tito panoek hanah, anghnut moe, pakoep hmaloe ai ah misatuk han amsak siangpahrang om tih maw?
Ovvero, qual è il re che, partendo per muover guerra ad un altro re, non si metta prima a sedere ed esamini se possa con diecimila uomini affrontare colui che gli vien contro con ventimila?
32 To tih ai boeh loe anih mah tuk pazawk han koiah om ai nahaeloe, misanawk loklam ah angzoh o li naah, laicaeh to patoeh ueloe, angdaehhaih to sah tih.
Se no, mentre quello è ancora lontano, gli manda un’ambasciata e chiede di trattar la pace.
33 To baktih toengah mi kawbaktih doeh a tawnh ih hmuennawk to caehtaak ai kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
Così dunque ognun di voi che non rinunzi a tutto quello che ha, non può esser mio discepolo.
34 Paloi loe hoih: toe a khrumhaih to anghmaa nahaeloe, kawbangmaw khrumsak let thai tih?
Il sale, certo, è buono; ma se anche il sale diventa insipido, con che gli si darà sapore?
35 Kahoih long baktiah patoh han ih hoih ai, maitaw aek ah patoh han ih doeh hoih ai; kaminawk mah vah sut han ih ni oh boeh. Thaih hanah naa tawn kami loe, thaih nasoe, tiah a naa.
Non serve né per terra, né per concime; lo si butta via. Chi ha orecchi da udire, oda.

< Luka 14 >