< Marka 4 >

1 Anih loe tuipui taengah kaminawk patuk amtong let bae: a taengah kami paroeai angpop o pongah, anih loe palong thungah akunh moe, anghnut; pop parai kaminawk loe tuicing ah oh o.
E outra vez começou a ensinar junto do mar, e juntou-se a elle uma grande multidão, de sorte que elle, entrando em um barco, se assentou dentro, no mar; e toda a multidão estava em terra junto do mar.
2 Anih mah paroeai hmuen kawng to patahhaih hoiah nihcae hanah patuk, anih mah patukhaih lok hoiah nihcae khaeah,
E ensinava-lhes muitas coisas, e lhes dizia na sua doutrina:
3 tahngai oh; Khenah, aanmu haeh kami loe aanmu haeh hanah a caeh:
Ouvi: Eis que saiu o semeador a semear;
4 aanmu to a haeh naah, thoemto loe loklam taengah krak, tavaanawk angzoh o moe, aanmu to akhui o boih.
E aconteceu que, semeando elle, uma parte da semente caiu junto do caminho, e vieram as aves do céu, e a comeram;
5 Thoemto loe long kathah ai, kapop thlung nuiah krak; long to tampa pongah, aanmu loe akra ai ah amprawk roep:
E outra caiu sobre pedregaes, onde não havia muita terra, e nasceu logo, porque não tinha terra profunda;
6 toe ni to bet moe, kabae ni mah dawk naah loe, tangzun om ai pongah, azaem ving.
Mas, saindo o sol, queimou-se; e, porque não tinha raiz, seccou-se.
7 Thoemto aanmu loe soekhring thungah krak, soekhring kungnawk loe qoeng o tahang moe, aanmu to tacet o hmoek, to pongah athaih athai ai.
E outra caiu entre espinhos, e, crescendo os espinhos, a suffocaram e não deu fructo.
8 Kalah aanmu loe long kahoih nuiah krak, a qoeng tahang moe, kapop ah aquih to tacawt; thoemto loe qui thum, thoemto loe qui taruk, thoemto loe cumvai khoek to pung o tahang, tiah a naa.
E outra caiu em boa terra e deu fructo, que vingou e cresceu; e um produziu trinta, outro sessenta, e outro cem.
9 Anih mah nihcae khaeah, Thaihaih naa tawn kami loe, thaih nasoe, tiah a naa.
E disse-lhes: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
10 Anih angmah bueng oh naah, hatlai hnetto hoi a taengah kaom kaminawk mah patahhaih lok to dueng o.
E, quando se achou só, os que estavam junto d'elle com os doze interrogaram-n'o ácerca da parabola.
11 Anih mah nihcae khaeah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae ih lok tamqu panoek thaihaih to nangcae khaeah paek boeh: toe tasa bangah kaom kaminawk hanah loe, hmuen boih patahhaih hoiah ni thuih:
E elle disse-lhes: A vós é dado saber os mysterios do reino de Deus, mas aos que estão de fóra todas estas coisas se dizem por parabolas,
12 nihcae loe hnu o tih, toe maat o mak ai; thaih loe thaih o tih, toe panoek o thai mak ai; to tih ai nahaeloe nihcae mah poekhaih amkhraih o ueloe, nihcae zaehaihnawk to tahmen moeng tih, tiah thuih ih lok to oh, tiah a naa.
Para que, vendo, vejam, e não percebam; e, ouvindo, ouçam, e não entendam; para que se não convertam, e lhes sejam perdoados os seus peccados.
13 To pongah anih mah nihcae khaeah, Hae patahhaih lok hae na panoek o thai ai maw? Na panoek o thai ai nahaeloe patahhaih hoiah thuih ih loknawk boih to kawbangmaw na panoek o thai tih?
E disse-lhes: Não sabeis esta parabola? como pois entendereis todas as parabolas?
14 Aanmu haeh kami loe tamthanglok to a haeh.
O que semeia, semeia a palavra;
15 Lam taengah kaom kaminawk kheah tamthang lok to a haeh, to kaminawk loe tamthanglok to thaih o, toe Setan loe karangah angzoh moe, nihcae palung thungah haeh ih tamthanglok to lak pae ving, tiah thuih koehhaih ih ni.
E os que estão junto do caminho são aquelles em quem a palavra é semeada; mas, tendo-a ouvido, vem logo Satanaz e tira a palavra que foi semeada nos seus corações.
16 Thoemto kaminawk loe kapop thlung ahmuen ah kakrah aanmu hoiah anghmong o; nihcae mah lok to thaih o naah, anghoehaih hoiah talawk o roep;
E da mesma sorte os que recebem a semente sobre pedregaes; os quaes, ouvindo a palavra, logo com prazer a recebem,
17 toe tangzun om ai pongah, atue setta thung khue ni pauep thaih: tamthang lok pongah raihaih hoi pacaekthlaekhaih oh naah, nihcae loe amtimh o roep.
Mas não teem raiz em si mesmos, antes são temporãos; depois, sobrevindo tribulação ou perseguição por causa da palavra, logo se escandalizam.
18 Thoemto kaminawk loe soekhring thungah kakrah aanmu hoiah anghmong o; nihcae loe tamthang lok to thaih o,
E outros são os que recebem a semente entre espinhos, os quaes ouvem a palavra,
19 toe hae long nui ih hmuen pongah mawnhaih hoi long angraenghaih mah aling pongah, kalah hmuennawk koehhaih to akun naah, tamthang lok to khuk khoep, to pongah athaih athai ai. (aiōn g165)
Mas os cuidados d'este mundo, e os enganos das riquezas e as ambições d'outras coisas, entrando, soffocam a palavra, e fica infructifera. (aiōn g165)
20 Thoemto kaminawk loe kahoih long nuiah kakrah aanmu hoiah anghmong; nihcae mah tamthang lok to thaih o naah, talawk o moe, athaih to athaih; thoemto loe alet quithum, thoemto loe quitaruk, thoemto loe cumvai khoek to pung o tahang, tiah a naa.
E os que recebem a semente em boa terra, são os que ouvem a palavra e a recebem, e dão fructo, um trinta, outro sessenta, outro cem.
21 Anih mah nihcae khaeah, Hmaithawk loe takho tlim ah, to tih ai boeh loe iihkhun tlim ah suek han ih maw a sinh o? Hmai paanghaih ahmuen ah na ai maw a suek?
E disse-lhes: Vem porventura a candeia para se metter debaixo do alqueire, ou debaixo da cama? não vem antes para se collocar no velador?
22 To tiah suek naah ni amtueng ai hmuen tidoeh om ai, kangvingh hmuen doeh om ai ah, amtueng phaeng tih.
Porque nada ha encoberto que não haja de ser manifesto; e nada se faz para ficar occulto, mas para ser descoberto.
23 Thaihaih naa tawn kami loe, thaih nasoe.
Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
24 Anih mah nihcae khaeah, Na thaih o ih hmuennawk to acoehaih hoiah poek oh: minawk na tahhaih hmuen hoiah ni nang doeh tah toeng tih: kathaih kami nang khaeah, pop aep ah paek tih.
E disse-lhes: Attendei ao que ides ouvir. Com a medida com que medirdes ser-vos-ha medido, e ser-vos-ha accrescentado.
25 Katawn kami to pop aep ah paek ueloe: katawn ai kami loe a tawnh ih hmuen doeh la pae kik tih, tiah a naa.
Porque ao que tem, ser-lhe-ha dado; e, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
26 Anih mah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae loe, kami maeto mah long ah haeh ih aanmu baktiah ni oh;
E dizia: O reino de Deus é assim como se um homem lançasse semente á terra,
27 aqum ah iih moe, khodai naah angthawk, aanmu loe amprawk moe, qoeng tahang, toe kawbangmaw to tiah oh, tito anih mah panoek ai.
E dormisse, e se levantasse de noite e de dia, e a semente brotasse e crescesse, não sabendo elle como.
28 Angmah koehah long hoiah aquih to tacawt; tadok tacawt tahang hmaloe pacoengah, aquih to tacawt moe, athaih to athaih.
Porque a terra por si mesma fructifica, primeiro a herva, depois a espiga, e por ultimo o grão cheio na espiga.
29 Toe cang hmin naah loe, aah han khawt boeh pongah, anih mah cakra hoiah a aah, tiah a naa.
E, quando já o fructo se mostra, mette-lhe logo a foice, porque está chegada a ceifa.
30 Anih mah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae to kawbangah maw kang patuek o han, to tih ai boeh loe tih hmuen hoiah maw a patah o han?
E dizia: A que assimilharemos o reino de Deus? ou com que parabola o compararemos?
31 Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae loe antam mu hoiah anghmong, antam mu loe long ah patit naah, long ih aanmunawk boih pongah kathoeng koek ah oh:
É como um grão de mostarda, que, quando se semeia na terra, é a mais pequena de todas as sementes que ha na terra;
32 toe amu to haeh moe, amprawk tahang naah loe, phrohnawk boih pongah len kue, anih ih tahlip tlim ah van ih tavaanawk acuk o thai hanah, kalen parai tanghangnawk to tacawt, tiah a naa.
Mas, tendo sido semeado, cresce; e faz-se a maior de todas as hortaliças, e cria grandes ramos, de tal maneira que as aves do céu podem aninhar-se debaixo da sua sombra.
33 Nihcae mah panoek o thaih pongah, to baktih paroeai patahhaih hoiah lok to a thuih pae.
E com muitas parabolas taes lhes fallava a palavra, segundo o que podiam ouvir.
34 Patahhaih lok ai ah loe nihcae khaeah lokthui pae ai: angmacae bueng oh o naah loe, a hnukbang kaminawk khaeah hmuennawk boih kamtuengah a thuih pae.
E sem parabolas nunca lhes fallava; porém tudo declarava em particular aos seus discipulos.
35 To na ni, duembang phak naah loe, anih mah nihcae khaeah, Vapui zaeh bangah caeh o si, tiah a naa.
E, n'aquelle dia, sendo já tarde, disse-lhes: Passemos para a outra banda.
36 A hnukbang kaminawk loe pop parai kaminawk khae hoiah tacawt o moe, palong thung kaom Anih to caeh o haih. Kalah kathoeng kae palongnawk doeh anih hoi nawnto sin o.
E elles, deixando a multidão, o levaram comsigo, assim como estava no barco; e havia tambem com elle outros barquinhos.
37 To naah takhi sae to song moe, palong thungah tuiphu to akunh, to pongah palong loe tui hoiah koi.
E levantou-se uma grande tempestade de vento, e subiam as ondas por cima do barco, de maneira que já se enchia.
38 Anih loe palong hnuk bangah, luhngoeng maeto anghngoeng moe a iih: a hnukbang kaminawk mah anih to pathawk o, anih khaeah, Patukkung, kang hmaat o han boeh, tiah doeh nang dawncang ai boeh maw? tiah a naa o.
E elle estava na pôpa dormindo sobre uma almofada, e despertaram-n'o, e disseram-lhe: Mestre, não se te dá que pereçamos?
39 Anih loe angthawk moe, takhi to zoeh, tuipui khaeah, Dii ah loe, anghngai duem ah, tiah a naa. To naah takhi to dip moe, paroeai monghaih to oh.
E elle, despertando, reprehendeu o vento, e disse ao mar: Cala-te, aquieta-te. E o vento se aquietou, e houve grande bonança.
40 Anih mah, Tipongah to tih khoek to na zit o loe, tanghaih na tawn o ai maw? tiah a naa.
E disse-lhes: Porque sois tão timidos? Porque não tendes fé?
41 Nihcae loe paroeai zit o moe, Hae kami loe kawbaktih kami maw vai? Takhi hoi tuipui mah doeh a lok to tahngai pae o bae hae, tiah maeto hoi maeto a thuih o.
E sentiram um grande temor, e diziam uns aos outros: Mas quem é este, que até o vento e o mar lhe obedecem?

< Marka 4 >