Tužaljke 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

Tiahio, ry Iehovà, i nifetsak’ ama’ay zay; vazohò vaho oniño ty fisalara’ay!

2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

Natolotse amo ambahinio ty lova’ay, amo rene-taneo o akiba’aio.

3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

Bode zahay henaneo, toe bode rae; remavoiñe o rene’aio.

4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

Tsy mete tsy vilie’ay ty rano hinome’ay; kaloeñe o hatae avori’aio.

5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

Ampisoañeñe o hatò’aio; màmake zahay tsy maharendre-pitofàñe.

6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

Fa nanolo-pitàñe amy Mitsraime zahay naho amy Asore, hitakara’ay mofo mahàtsake.

7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

Nandilatse o roae’aio; tsy eo ka iereo; zahay avao ty mivave o hakeo’eo.

8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

Fehe’ o ondevoo, fe tsy eo ty hamotsots’anay am-pità’ iareo.

9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

Mampamoe’ aiñe ty ahazoa’ay haneñe, amy fibara an-dratraratray.

10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

Mahamainte ty holi’ay hoe toñake I kerè matrovokey.

11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

Vahorañe e Tsione ao o rakemba’aio, naho amo rova’ Iehodào o somondrara’aio.

12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

Aradorado am-pità’e o roandriañeo; tsy iasiañe ty lahara’ o androanavio.

13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

Azitse handisañe ty ajalahy naho midaleandaleañe o jolingao te mijiny hatae.

14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

Napo’ o androanavio ty lalam-bey, nado o ajalahio ty bekobeko.

15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

Nijihetse ty hafalean’ arofo’ay; nifotetse ho fandalàñe o tsinja’aio.

16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

Po-tsabaka zahay; feh’ohatse fa niota!

17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

Izay ty mahasiloke o tro’aio, izay ty mahalopelope o fihaino’aio;

18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

toe i Vohi-Tsione mangoakoakey; mitingañ’ ao o farasio.

19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

Fa Ihe ry Iehovà, nainai’e tsy modo ty fifehea’o; pak’amo tariratse fara-mandimbeo ty fiambesa’o.

20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

Akore t’ie naforintse’o? Amoea’o andro maro hao zahay?

21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

Ampolio ama’o, ry Iehovà, hibodaña’ay; vaò manahake o andro taoloo o andro’aio—

22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Fa naitoa’o zafezanake, naho loho niviñera’o.