Mudre Izreke 2
1 Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi,
Fili mi, si susceperis sermones meos, et mandata mea absconderis penes te,
2 i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru;
ut audiat sapientiam auris tua: inclina cor tuum ad cognoscendam prudentiam.
3 jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;
Si enim sapientiam invocaveris, et inclinaveris cor tuum prudentiæ:
4 ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom -
si quæsieris eam quasi pecuniam, et sicut thesauros effoderis illam:
5 tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.
tunc intelliges timorem Domini, et scientiam Dei invenies:
6 Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
quia Dominus dat sapientiam: et ex ore eius prudentia, et scientia.
7 On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.
Custodiet rectorum salutem, et proteget gradientes simpliciter,
8 Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika.
servans semitas iustitiæ, et vias sanctorum custodiens.
9 Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,
Tunc intelliges iustitiam, et iudicium, et æquitatem, et omnem semitam bonam.
10 jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
Si intraverit sapientia cor tuum, et scientia animæ tuæ placuerit:
11 Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:
consilium custodiet te, et prudentia servabit te,
12 da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,
ut eruaris a via mala, et ab homine, qui perversa loquitur:
13 od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;
qui relinquunt iter rectum, et ambulant per vias tenebrosas:
14 koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;
qui lætantur cum malefecerint, et exultant in rebus pessimis:
15 kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;
quorum viæ perversæ sunt, et infames gressus eorum.
16 da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;
Ut eruaris a muliere aliena, et ab extranea, quæ mollit sermones suos,
17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga
et relinquit Ducem pubertatis suæ,
18 jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
et pacti Dei sui oblita est. Inclinata est enim ad mortem domus eius, et ad inferos semitæ ipsius. (questioned)
19 Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.
Omnes, qui ingrediuntur ad eam, non revertentur, nec apprehendent semitas vitæ.
20 Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih!
Ut ambules in via bona: et calles iustorum custodias.
21 Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj.
Qui enim recti sunt, habitabunt in terra, et simplices permanebunt in ea.
22 A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje.
Impii vero de terra perdentur: et qui inique agunt, auferentur ex ea.
