Mudre Izreke 5
1 Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje,
2 da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar.
Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. (Sheol h7585)
6 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih.
8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine,
9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10 da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi,
11 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12 i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13 I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”
Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.
20 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj,
21 Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove?
22 Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se;
23 Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.
Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.
