< 2 Rois 24 >

1 Sous son règne, Nabuchodonozor, roi de Babylone, fit une invasion, et Joïakim devint son vassal pendant trois ans; ensuite il se révolta contre lui.
‌ʻI hono ngaahi ʻaho ʻoʻona naʻe ʻalu hake ai ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, pea naʻe hoko ʻa Sihoiakimi ko ʻene tamaioʻeiki ʻi he taʻu ʻe tolu: pea hili ia naʻa ne toe angatuʻu kiate ia.
2 Alors l’Eternel lâcha contre lui les bandes des Chaldéens, des Syriens, des Moabites et des Ammonites: tous ceux-ci, il les mit en mouvement contre Juda pour amener sa ruine, selon la parole divine qu’il avait fait annoncer par l’organe de ses serviteurs les prophètes.
Pea naʻe fekau ʻe Sihova kiate ia ʻae kautau ʻoe kakai Kalitia mo e kautau ʻoe kakai Silia, mo e kautau ʻoe kakai Moape, mo e kautau ʻoe fānau ʻa ʻAmoni, pea ne fekauʻi ʻakinautolu ke tauʻi ʻa Siuta, ke fakaʻauha ia, ʻo fakatatau ki he folofola ʻa Sihova ʻaia naʻa ne folofola ai ʻi heʻene kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita.
3 Oui, c’était une sentence prononcée par l’Eternel contre Juda, de l’écarter de devant sa face, à cause de tous les péchés commis par Manassé,
Ko e moʻoni naʻe hoko ʻae meʻa ni ki Siuta ʻi he fekau ʻa Sihova, ke hiki ʻakinautolu mei hono ʻao, koeʻuhi ko e ngaahi angahala ʻa Manase, ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻa ne fai;
4 et aussi à cause du sang innocent qu’il avait répandu et dont il avait inondé Jérusalem: l’Eternel ne voulut plus pardonner.
Pea koeʻuhi foki ko e toto māʻoniʻoni naʻa ne lilingi: he naʻa ne fakapito ʻa Selūsalema ʻi he toto māʻoniʻoni; ʻaia naʻe ʻikai finangalo ʻa Sihova ke fakamolemole.
5 Les autres faits et gestes de Joïakim sont consignés dans le livre des annales des rois de Juda.
Pea ko e toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Sihoiakimi, mo ia kotoa pē naʻa ne fai ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
6 Joiakim s’endormit avec ses ancêtres, et son fils Joïachin régna à sa place.
Pea naʻe mohe ʻa Sihoiakimi mo ʻene ngaahi tamai: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Sihoiakini.
7 Dès lors, le roi d’Egypte ne continua plus à sortir de son pays, le roi de Babylone ayant conquis toutes les possessions du roi d’Egypte, depuis le torrent d’Egypte jusqu’au fleuve de l’Euphrate.
Pea naʻe ʻikai toe haʻu ʻae tuʻi ʻo ʻIsipite mei hono fonua: he naʻe maʻu ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻaia kotoa pē naʻe ʻoe tuʻi ʻo ʻIsipite, mei he vaitafe ʻo ʻIsipite, ʻo aʻu ki he vaitafe ko ʻIufaletesi.
8 Agé de dix-huit ans à son avènement, Joïachin régna trois mois à Jérusalem; le nom de sa mère était Nehouchta, fille d’Elnathan, de Jérusalem.
Naʻe hongofulu ma valu taʻu ʻae motuʻa ʻo Sihoiakini ʻi heʻene kamata ʻene pule, pea naʻe pule ia ʻi Selūsalema ʻi he māhina ʻe tolu. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Nehusita, ko e ʻofefine ʻo Elinatani ʻo Selūsalema.
9 Il fit ce qui est mal aux yeux de l’Eternel, tout comme avait agi son père.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fai ʻe heʻene tamai.
10 En ce temps, les serviteurs de Nabuchodonozor marchèrent contre Jérusalem, et cette ville subit un siège.
ʻI he kuonga ko ia naʻe haʻu ai ʻae kau tamaioʻeiki ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ke tauʻi ʻa Selūsalema, pea naʻe kāpui ʻae kolo ʻaki ʻae tau.
11 Nabuchodonozor, roi de Babylone, arriva lui-même pour attaquer la ville, pendant que ses serviteurs l’assiégeaient.
Pea naʻe haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ke tauʻi ʻae kolo, pea naʻe kāpui ia ʻe heʻene kau tamaioʻeiki,
12 Alors Joïachin, roi de Juda, sortit pour se rendre au roi de Babylone avec sa mère, ses serviteurs, ses grands et ses officiers; le roi de Babylone le fit prisonnier la huitième année de son règne.
Pea naʻe ʻalu kituʻa ʻa Sihoiakini ko e tuʻi ʻo Siuta ki he tuʻi ʻo Papilone, ʻaia mo ʻene faʻē, mo ʻene kau tamaioʻeiki, mo ʻene houʻeiki, mo ʻene kau matāpule: pea naʻe puke ia ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻi hono valu taʻu ʻo ʻene pule.
13 Il emporta de Jérusalem tous les trésors de la maison de Dieu, ainsi que les trésors du palais royal, et il mit en pièces tous les vases d’or faits par Salomon pour le sanctuaire divin. C’Est ce que l’Eternel avait prédit.
Pea naʻa ne fetuku mei ai ʻae ngaahi koloa kotoa pē ʻoe fale ʻo Sihova, mo e ngaahi koloa mei he fale ʻoe tuʻi, pea naʻa ne tuʻutuʻu ke iiki ʻae ngaahi ipu koula ʻaia naʻe ngaohi ʻe Solomone ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ʻi he faletapu ʻo Sihova, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova.
14 Il emmena en exil tout Jérusalem, tous les grands et tous les vaillants hommes de guerre, au nombre de dix mille exilés, ainsi que tous les forgerons et serruriers; il ne resta sur place que la classe inférieure de la population du pays.
Pea naʻa ne fetuku ʻo ʻave ʻae kakai Selūsalema kotoa pē mo e ngaahi houʻeiki kotoa pē, mo e kau tangata toʻa kotoa pē, ʻio, ko e pōpula ʻe tokotaha mano, mo e kau tangata tufunga mo e kau tufunga ukamea: naʻe ʻikai toe ha [kakai], ka ko e kakai masiva ʻaupito ʻoe fonua.
15 Il envoya aussi Joïachin captif à Babylone; de même la mère du roi, les femmes du roi, ses eunuques et les personnages d’élite du pays, il les emmena en exil de Jérusalem à Babylone.
Pea naʻa ne ʻave ʻa Sihoiakini ki Papilone, mo e faʻē ʻae tuʻi, mo e ngaahi uaifi ʻoe tuʻi, mo ʻene kau matāpule, mo e kau mālohi ʻoe fonua, naʻa ne fetuku pōpula ʻakinautolu mei Selūsalema ki Papilone.
16 En outre, tous les hommes de guerre, au nombre de sept mille, les forgerons et serruriers, au nombre de mille, tous gens vaillants, habitués à la guerre, le roi de Babylone les conduisit en captivité à Babylone.
Pea ko e kau tangata toʻa kotoa pē, ʻio, ʻae toko fitu afe, mo e kau tufunga kehekehe, mo e kau tuki ukamea, ko e toko taha afe, ʻakinautolu kotoa pē naʻe mālohi mo poto ʻi he tau, naʻe fetuku pōpula ʻakinautolu ʻe he tuʻi ʻo Papilone ki Papilone.
17 Le roi de Babylone établit comme roi, à la place de Joïachin, son oncle Mathania, dont il changea le nom en celui de Sédécias.
Pea naʻe fakanofo ʻe he tuʻi ʻo Papilone ʻa Matania ko e tokoua ʻo ʻene tamai ke tuʻi ia ko hono fetongi, pea naʻa ne liliu hono hingoa ko Setikia.
18 Sédécias avait vingt et un ans à son avènement, et il régna onze ans à Jérusalem; le nom de sa mère était Hamoutal, fille de Jérémie, de Libna.
Naʻe uofulu ma taha ʻae taʻu ʻae motuʻa ʻo Setikia ʻi heʻene kamata ʻene pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Hamutali, ko e ʻofefine ia ʻo Selemaia ʻo Lipina.
19 Il fit ce qui est mal aux yeux de l’Eternel, tout comme avait agi Joïakim.
Pea naʻe fai kovi ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fai ʻe Sihoiakimi.
20 C’Est ainsi que la colère de Dieu se manifesta contre Jérusalem et Juda, jusqu’à ce qu’il les eût rejetés de devant sa face. Or, Sédécias entra en révolte contre le roi de Babylone.
He ko e meʻa ʻi he houhau ʻa Sihova naʻe hoko eni ki Selūsalema mo Siuta, pea koeʻuhi ke ne liʻaki ʻakinautolu mei hono ʻao, naʻe fai ʻae angatuʻu ʻa Setikia ki he tuʻi ʻo Papilone.

< 2 Rois 24 >