< 2 Rois 15 >

1 En la vingt-septième année du règne de Jéroboam en Israël, Azarias, fils d'Amasias, monta sur le trône de Juda.
‌ʻI he taʻu ʻe uofulu ma fitu ʻo Selopoami ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, naʻe kamata pule ki Siuta ʻa ʻAsalia ko e foha ʻo ʻAmasia.
2 Il avait seize ans quand il devint roi, et il régna cinquante-deux ans à Jérusalem; sa mère se nommait Jéchélie de Jérusalem.
Naʻe hongofulu ma ono taʻu ʻene motuʻa ʻi heʻene hoko ki he pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe nimangofulu ma ua ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sekolia ʻo Selūsalema.
3 Et il fit ce qui était droit aux yeux du Seigneur; il fit tout ce qu'avait fait son père Amasias.
Pea naʻe fai lelei ia ʻi he ʻao ʻo Sihova; ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe heʻene tamai ko ʻAmasia;
4 Mais il ne détruisit point les hauts lieux, et le peuple offrit encore des sacrifices et brûla de l'encens sur les hauts lieux.
Ka ko e ngaahi potu māʻolunga naʻe ʻikai liʻaki: naʻe feilaulau mo tutu ʻae meʻa namu kakala ʻe he kakai ʻi he ngaahi potu māʻolunga.
5 Or, le doigt du Seigneur avait touché le roi, et il fut lépreux jusqu'à sa mort, et il passa son règne dans une maison séparée; Joatham, fils du roi, régissait le palais, et jugeait le peuple de la terre promise.
Pea naʻe taaʻi ʻe Sihova ʻae tuʻi, pea naʻa ne kilia ai ʻo aʻu ki he ʻaho ʻo ʻene mate; pea naʻa ne nofo ʻi he fale mavahe. Pea naʻe pule ʻa Sotami ko e foha ʻoe tuʻi ki he fale pea naʻe fakamaau ʻe ia ʻae kakai ʻoe fonua.
6 Quant au reste de l'histoire d'Azarias, n'est-il pas écrit au livre des Faits et gestes des rois de Juda.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa ʻAsalia mo ia kotoa pē naʻa ne fai, ʻikai ʻoku tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
7 Et Azarias s'endormit avec ses pères; on l'ensevelit auprès d'eux en la ville de David, et Joatham, son fils, régna à sa place.
Ko ia, naʻe mohe ʻa ʻAsalia mo ʻene ngaahi tamai; pea naʻa nau tanu ia mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Sotami ko hono foha.
8 En la trente-huitième année du règne d'Azarias en Juda, Zacharias, fils de Jéroboam, commença en Samarie un règne qui dura six mois.
ʻI hono tolungofulu ma valu ʻoe taʻu ʻo ʻAsalia ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe pule ʻa Sakalia ko e foha ʻo Selopoami ki ʻIsileli ʻi Samēlia ʻi he māhina ʻe ono.
9 Et il fit le mal aux yeux du Seigneur comme avaient fait ses pères; il ne se retira point des péchés où Jéroboam, fils de Nabat, avait fait tomber Israël.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻaia naʻe kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ia naʻe fai ʻe heʻene ngaahi tamai: naʻe ʻikai mahuʻi ia mei he ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
10 Et Sellum, fils de Jabès, et d'autres conspirèrent contre lui; ils le frappèrent devant le peuple et le tuèrent; et Sellum régna à sa place.
Pea naʻe lapasi ia ʻe Salumi ko e foha ʻo Sepesi, ʻo ne taaʻi ia ʻi he ʻao ʻoe kakai, pea ne tāmateʻi ia, pea naʻa ne fetongi ia ʻi he pule.
11 Le reste de l'histoire de Zacharie est écrit au livre des Faits et gestes des rois d'Israël.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Sakalia, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
12 Le Seigneur avait dit à Jéhu: Tes fils se maintiendront sur le trône d'Israël jusqu'à la quatrième génération. Et sa parole s'accomplit.
Ko e folofola eni ʻa Sihova ʻaia naʻe folofolaʻaki kia Sehu ʻo pehē, “ʻE nofo ho ngaahi foha ki he nofoʻa fakatuʻi ʻo ʻIsileli ʻo aʻu ki hono fā ʻoe toʻutangata. Pea naʻe hoko ia ʻo pehē pe.”
13 Sellum, fils de Jabès, fut proclamé roi; en la trente-neuvième année du règne d'Azarias en Juda, Sellum commença à Samarie un règne qui ne dura qu'un mois.
ʻI hono tolungofulu ma hiva ʻoe taʻu ʻo ʻUsaia ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe kamata pule ʻa Salumi ko e foha ʻo Sepesi; pea naʻe pule ia ʻi he māhina kātoa ʻe taha ʻi Samēlia.
14 Car, Manahem, fils de Gaddi, vint de Tharsila, entra dans Samarie, et y frappa Sellum, fils de Jabès, et il le tua.
He naʻe ʻalu hake ʻa Minehemi ko e foha ʻo Kati, mei Tilisa, pea haʻu ia ki Samēlia, ʻo ne taaʻi ʻa Salumi ko e foha ʻo Sepesi ʻi Samēlia, ʻo ne tāmateʻi ia, pea naʻa ne fetongi ia ʻi he pule.
15 Le reste de l'histoire de Sellum et sa révolte sont écrits au livre des faits et gestes des rois d'Israël.
Ka ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Salumi, mo ʻene fai ʻae lapa, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
16 Alors, Manahem dévasta Thersa, tout ce qu'elle contenait et tout son territoire, parce que cette ville lui avait fermé ses portes; il en fit le sac, et il fit avorter des femmes enceintes.
Pea naʻe toki taaʻi ʻe Minehemi ʻa Tifisa, mo ia kotoa pē naʻe ʻi ai, mo hono ngaahi potu ngataʻanga, ʻo aʻu ki Tilisa: koe meʻa ʻi he ʻikai te nau fakaava ia kiate ia, ko ia naʻa ne taaʻi ai ia; pea ko e kau fefine feitama kotoa pē naʻe ʻi ai naʻa ne hae hake.
17 En la trente-neuvième année du règne d'Azarias en Juda, Manahem, fils de Gaddi, commença en Samarie un règne qui dura dix ans.
‌ʻI hono tolungofulu ma hiva ʻoe taʻu ʻo ʻAsalia ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe kamata pule ki ʻIsileli ʻa Minehemi ko e foha ʻo Kati, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ʻi Samēlia.
18 Et il fit le mal aux yeux du Seigneur, et il ne se retira pas des péchés où Jéroboam, fils de Nabat, avait fait tomber Israël.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova; ʻi hono ngaahi ʻaho kotoa pē naʻe ʻikai te ne liʻaki ʻae ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
19 Pendant son règne, Phua, roi des Assyriens, envahit la terre; et Manahem lui donna mille talents d'argent pour qu'il fût son allié.
Pea naʻe haʻu ʻa Puli ko e tuʻi ʻo ʻAsilia ke tauʻi ʻae fonua: pea naʻe ʻatu ʻe Minehemi kia Puli ʻae taleniti siliva ʻe taha afe, koeʻuhi ke na kau taha ke fakatuʻumaʻu ʻae puleʻanga ʻi hono nima.
20 Et Manahem leva cet argent en Israël, sur tout homme riche, lui prenant cinquante sicles pour les donner au roi des Assyriens; Phua s'en retourna, et il ne resta point dans la terre promise.
Pea naʻe pule ʻe Minehemi ke ʻomi ʻae ngaahi paʻanga mei ʻIsileli, ʻio, mei he kau tangata ongoongo mo koloaʻia, ʻi he tangata taki taha kotoa pē ko e sikeli siliva ʻe nimangofulu, ke foaki ki he tuʻi ʻo ʻAsilia. Ko ia, naʻe toe ʻalu ai ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia, pea naʻe ʻikai nofomaʻu ia ʻi he fonua.
21 Quant au reste de l'histoire de Manahem, n'est-il pas écrit au livre des Faits et gestes des rois d'Israël?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Minehemi, mo ia kotoa pē naʻa ne fai, ʻikai ʻoku tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?
22 Et Manahem s'endormit avec ses pères, et son fils Phaceïa régna à sa place.
Pea naʻe mohe ʻa Minehemi mo ʻene ngaahi tamai; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Pikaia ko hono foha.
23 En la cinquantième année du règne d'Azarias en Juda, Phaceïa commença en Samarie un règne qui dura deux ans.
ʻI hono nimangofulu taʻu ʻo ʻAsalia ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe kamata pule ki ʻIsileli ʻi Samēlia ʻa Pikaia ko e foha ʻo Minehemi pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe ua.
24 Et il fit le mal aux yeux du Seigneur; il ne se retira pas des péchés où Jéroboam avait fait tomber Israël.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe ʻikai te ne liʻaki ʻae ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
25 Et Phacée, fils de Romélie, un de ses grands officiers, conspira contre lui; il le frappa dans Samarie devant le palais du roi, avec Argob; Arias et cinquante hommes des quatre cents étaient avec lui; il le tua et il régna à sa place.
Ka naʻe te u lapa kiate ia ʻa Peka ko e foha ʻo Limalia ko ʻene ʻeikitau ʻe taha ʻaʻana, ʻo ne taaʻi ia ʻi Samēlia, ʻi he potu tapu ʻoe fale ʻoe tuʻi, fakataha mo ʻAakopi mo ʻEliia, pea mo e kau tangata Kiliati ʻe toko nimangofulu: pea naʻa ne tāmateʻi ia, pea ne fetongi ia ʻi he pule.
26 Le reste de l'histoire de Phaceïa est écrit au livre des Faits et gestes des rois d'Israël.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Pikaia, mo ia kotoa pē naʻa ne fai, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
27 En la cinquante-deuxième année du règne d'Azarias en Juda, Phacée, fils de Romélie, commença en Samarie un règne qui dura vingt ans.
ʻI hono nimangofulu ma ua ʻoe taʻu ʻo ʻAsalia ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe kamata pule ʻa Peka ko e foha ʻo Limalia ki ʻIsileli ʻi Samēlia, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe uofulu,
28 Il fit le mal aux yeux du Seigneur; il ne se retira pas des péchés où Jéroboam, fils de Nabat, avait fait tomber Israël.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe ʻikai liʻaki ʻe ia ʻae ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
29 Sous le règne de Phacée, roi d'Israël, Theglath-Phalasar, roi des Assyriens, vint prendre Aïon, Abel, Thamaacha, Anioch, Cenez, Asor, Galaan, la Galilée, toute la terre de Nephthali, et il emmena les habitants chez les Assyriens.
Naʻe haʻu ʻa Tekilati-Pilesa ko e tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Peka ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo ne kapasia ʻa Isoni mo ʻEpeli-Petemeaka, mo Sanoa, mo Ketesi, mo Hasoa, mo Kiliati, mo Kāleli, ʻae fonua kotoa pē ʻo Nafitali, pea naʻe fetuku pōpula ʻakinautolu ki ʻAsilia.
30 Alors, Osée, fils d'Ela, trama un complot contre Phacée, fils de Romélie; il le frappa, le tua, et régna à sa place en la vingtième année de Joatham, fils d'Azarias.
Pea naʻe fai ʻae lapa ʻe Hosea ko e foha ʻo Ela kia Peka ko e foha ʻo Limalia, ʻo ne taaʻi ia, pea ne tāmateʻi ia, pea ne fetongi ia ʻi he pule, ʻi hono uofulu ʻoe taʻu ʻo Sotami ko e foha ʻo ʻUsaia.
31 Le reste de l'histoire de Phacée est écrit au livre des Faits et gestes du roi d'Israël.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Peka mo ia kotoa pē naʻa ne fai, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
32 En la seconde année du règne de Phacée en Israël, Joatham, fils d'Azarias, devint roi de Juda.
ʻI hono ua ʻoe taʻu ʻo Peka ko e foha ʻo Limalia ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, naʻe kamata pule ki Siuta ʻa Sotami ko e foha ʻo ʻUsaia.
33 Il avait vingt-cinq ans lorsqu'il monta sur le trône, et il régna seize ans à Jérusalem; sa mère se nommait Jerusa, fille de Sadoc.
Naʻe uofulu ma nima ʻae taʻu ʻo ʻene motuʻa ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma ono ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Silusa, ko e ʻofefine ʻo Satoki.
34 Et il fit ce qui est droit aux yeux du Seigneur, comme avait fait Azarias, son père.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe fai ia ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fai ʻe heʻene tamai ko ʻUsaia.
35 Mais il ne détruisit point les hauts lieux; le peuple faisait encore des sacrifices et brûlait de l'encens sur les hauts lieux; ce fut lui qui bâtit la porte supérieure du temple.
Ka naʻe ʻikai siʻaki ʻae ngaahi potu māʻolunga: naʻe kei feilaulau mo tutu meʻa namu kakala ʻe he kakai ʻi he ngaahi potu māʻolunga. Naʻe langa ʻe ia ʻae matapā māʻolunga ʻoe fale ʻo Sihova.
36 Quant au reste de l'histoire de Joatham, n'est-il pas écrit au livre des Faits et gestes des rois de Juda?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Sotami, mo ia kotoa pē naʻa ne fai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
37 En ces jours-là, le Seigneur commença d'envoyer contre Juda, Rasin, roi de Syrie, et Phacée, fils de Romélie.
‌ʻI he ngaahi ʻaho ko ia naʻe kamata ueʻi ʻe Sihova ʻa Lisini ko e tuʻi ʻo Silia, mo Peka ko e foha ʻo Limalia ke na tauʻi ʻa Siuta.
38 Et Joatham s'endormit avec ses pères; il fut enseveli auprès d'eux en la ville de David, son aieul; et Achaz, son fils, régna à sa place.
Pea naʻe mohe ʻa Sotami mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe tanu ia mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita, ko ʻene tamai: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko ʻAhasi.

< 2 Rois 15 >