< Isaïe 16 >

1 Envoyez l'agneau au Dominateur de la terre, envoyez-le du rocher du désert, à la montagne de la fille de Sion.
Ke mou fekau ke ʻave ʻae lami ki he pule ʻoe fonua mei Sila ʻo aʻu ki he toafa, ki he moʻunga ʻoe ʻofefine ʻo Saione.
2 Car il arrivera que les filles de Moab seront au passage d'Arnon, comme un oiseau volant çà et là, [comme] une nichée chassée de son nid.
Koeʻuhi ʻe hangē ko e manu he ʻoku kapusi mei hono pununga, ʻe pehē ʻae ʻofefine ʻo Moape ʻi he ngaahi potu mamaha ʻa ʻAlinoni.
3 Mets en avant le conseil, fais l'ordonnance, sers d'ombre comme une nuit au milieu du midi; cache ceux qui ont été chassés, et ne décèle point ceux qui sont errants.
Mou fakakaukau, fai fakapotopoto; ngaohi hoʻatā ke hangē ko e pō ʻi he hoʻatāmālie; fufū ʻae kau ʻāuhē; ʻoua naʻa fakahā ʻaia ʻoku ʻalu hēhē.
4 Que ceux de mon peuple qui ont été chassés séjournent chez toi, ô Moab! sois leur une retraite contre celui qui fait le dégât; car celui qui usait d'extorsion a cessé, le dégât a pris fin, ceux qui foulaient sont consumés de dessus la terre.
Tuku ke nofo kiate koe ʻa ʻeku kau ʻāuhē, ʻe Moape; ke ke hoko ko e ungaʻanga kiate kinautolu mei he mata ʻoe kaihaʻa: he kuo ngata ʻaia ʻoku fakamālohi, kuo tuku ʻae kaihaʻa, kuo ʻauha ʻae kau fakamamahi mei he fonua.
5 Et le trône sera établi par la gratuité; et sur ce trône sera assis en vérité, dans le tabernacle de David, un qui jugera, qui recherchera le droit, et qui se hâtera de faire justice.
Pea ʻe fokotuʻumaʻu ʻae nofoʻanga ʻoe tuʻi ʻi he ʻaloʻofa: pea te ne nofo ai ʻi he moʻoni ʻi he fale fehikitaki ʻo Tevita, ʻo fai ʻae fakamaau, pea kumi ki he angatonu, mo fakavave ʻae māʻoniʻoni.
6 Nous avons entendu l'orgueil de Moab le très-orgueilleux, sa fierté, et son orgueil, et son arrogance; ceux sur qui il s'appuie ne sont rien de ferme.
Kuo mau fanongo ki he laukau ʻa Moape; ʻoku laukau ʻaupito ia: ʻio ʻi heʻene fielahi, mo ʻene laukau, mo ʻene ʻita: ka ko e meʻa taʻeʻaonga ʻene ngaahi loi.
7 C'est pourquoi Moab hurlera sur Moab, chacun hurlera; vous grommellerez pour les fondements de Kir-Haréseth; il n'y aura que des gens blessés à mort.
Ko ia ʻe tāngiloa ʻa Moape koeʻuhi ko Moape, ʻe tangi ʻae kakai kotoa pē: te mou mamahi koeʻuhi ko e ngaahi tuʻunga ʻo Kili-Haleseti; he ko e moʻoni kuo taaʻi ʻakinautolu.
8 Car les guérets de Hesbon, et le vignoble de Sibma, languissent; les Seigneurs des nations ont foulé ses meilleurs plants, [qui] atteignaient jusques à Jahzer, ils couraient çà et là par le désert, et ses provins s'étendaient et passaient au delà de la mer.
He kuo mae ʻae ngoue ʻo Hesiponi, pea mo e vaine ʻo Sipima: kuo fesiʻi hifo ʻe he houʻeiki ʻoe hiteni ʻa hono ngaahi ʻakau lelei, kuo nau haʻu ki Sesa, naʻa nau ʻalu fano ʻi he toafa: kuo mafola atu hono ngaahi vaʻa, kuo nau ika ʻi he tahi.
9 C'est pourquoi je pleurerai du pleur de Jahzer, le vignoble de Sibma; je t'arroserai de mes larmes, ô Hesbon et Elhalé! car l'ennemi avec des cris s'est jeté sur tes fruits d'Eté, et sur ta moisson.
Ko ia te u tangi ʻi he tangi ʻo Sesa koeʻuhi ko e vaine ʻo Sipima: te u fakaviviku koe ʻaki hoku loʻimata, ʻE Hesiponi, mo ʻIliale: he kuo ʻosi ʻae kalanga koeʻuhi ko e ngaahi fua ʻoe faʻahitaʻu mafana pea mo hoʻo ututaʻu.
10 Et la joie et la gaieté s'est retirée du champ fertile; on ne se réjouira plus, et on ne s'égayera plus dans les vignes, celui qui foulait le vin ne le foulera plus dans les cuves, j'ai fait cesser la chanson de la vendange.
Kuo toʻo ʻo mole ʻae fiefia, mo e nekeneka mei he ʻapi mahu; pea ʻe ʻikai ha hiva, pe ha kalanga ʻe fai ʻi he ngaahi ngoue vaine: ʻe ʻikai toe malaki ha uaine ʻe he kau malaki ʻi he ngaahi tataʻoʻanga; kuo u pule ke tuku ʻenau kalanga fiefia.
11 C'est pourquoi mes entrailles mèneront du bruit comme une harpe sur Moab, et mon ventre sur Kir-Hérès.
Ko ia ʻe tangi ʻa hoku fatu ʻo hangē ko ha haʻape koeʻuhi ko Moape, mo hoku toʻotoʻonga koeʻuhi ko Kili-Haleseti.
12 Et il arrivera qu'on verra que Moab se lassera [pour aller] au haut lieu, et qu'il entrera en son saint lieu pour prier; mais il ne pourra rien obtenir.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka hā mai kuo ongosia ʻa Moape ʻi he potu māʻolunga, pea te ne haʻu ki hono potu tapu ke hū; ka e ʻikai te ne lavaʻi.
13 C'est là la parole que l'Eternel a prononcée depuis longtemps sur Moab.
Ko eni ʻae folofola kuo folofolaʻaki ʻe Sihova, ki Moape talu ʻae kuonga ko ia.
14 Et maintenant l'Eternel a parlé, en disant; dans trois ans, tels que sont les ans d'un mercenaire, la gloire de Moab sera avilie, avec toute cette grande multitude; et le résidu sera petit, ce sera peu de chose, ce ne sera rien de considérable.
Ka ko eni kuo folofola ʻa Sihova, ʻo pehē, “ʻI he teʻeki kakato ʻae taʻu ʻe tolu, hangē ko e taʻu ʻo ha taha ʻoku ngāue kae totongi, ʻe fakavaivaiʻi ʻae nāunau ʻo Moape, mo e fuʻu tokolahi ʻoku ʻi ai; pea ʻe siʻi ʻaupito pea vaivai ʻa hono toenga.”

< Isaïe 16 >