< Πετρου Α΄ 1 >

1 Πέτρος, ἀπόστολος Ἰησοῦ Χριστοῦ, ἐκλεκτοῖς παρεπιδήμοις διασπορᾶς Πόντου, Γαλατίας, Καππαδοκίας, Ἀσίας, καὶ Βιθυνίας,
Ko au Pita, ko e ʻaposetolo ʻa Sisu Kalaisi, ki he kakai ʻāunofo kuo fakamovetevete ʻi Ponito, mo Kalētia, mo Kapatosia, mo ʻEsia, mo Pitinia,
2 κατὰ πρόγνωσιν Θεοῦ πατρός, ἐν ἁγιασμῷ πνεύματος, εἰς ὑπακοὴν καὶ ῥαντισμὸν αἵματος Ἰησοῦ Χριστοῦ· χάρις ὑμῖν καὶ εἰρήνη πληθυνθείη.
Kuo fili ʻo fakatatau ki he muʻaki ʻilo ʻoe ʻOtua ko e Tamai, ʻi he fakamāʻoniʻoniʻi ʻoe Laumālie, ki he talangofua, pea ʻi he luluku ʻoe taʻataʻa ʻo Sisu Kalaisi: Ke tupulekina pe kiate kimoutolu ʻae ʻaloʻofa mo e monūʻia.
3 Εὐλογητὸς ὁ Θεὸς καὶ πατὴρ τοῦ Κυρίου ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ, ὁ κατὰ τὸ πολὺ αὐτοῦ ἔλεος ἀναγεννήσας ἡμᾶς εἰς ἐλπίδα ζῶσαν δι᾿ ἀναστάσεως Ἰησοῦ Χριστοῦ ἐκ νεκρῶν,
Fakafetaʻi ki he ʻOtua ko e Tamai ʻa hotau ʻEiki ko Sisu Kalaisi, ʻaia kuo ne fakatupu foʻou ʻakitautolu, ʻo fakatatau ki heʻene ʻaloʻofa lahi, ki he ʻamanaki moʻui ʻi he toetuʻu ʻa Sisu Kalaisi mei he pekia,
4 εἰς κληρονομίαν ἄφθαρτον καὶ ἀμίαντον καὶ ἀμάραντον, τετηρημένην ἐν οὐρανοῖς εἰς ἡμᾶς,
Ki ha tofiʻa taʻefaʻaʻauha, pea taʻeʻuli, ʻo taʻefaʻamae, ʻoku tauhiʻi ʻi he langi maʻatautolu,
5 τοὺς ἐν δυνάμει Θεοῦ φρουρουμένους διὰ πίστεως εἰς σωτηρίαν ἑτοίμην ἀποκαλυφθῆναι ἐν καιρῷ ἐσχάτῳ.
‌ʻAkitautolu ʻoku leʻohi ʻe he mālohi ʻoe ʻOtua ʻi he tui ki he fakamoʻui kuo teu ke fakahā ʻi he kuonga ki mui.
6 Ἐν ᾧ ἀγαλλιᾶσθε, ὀλίγον ἄρτι, εἰ δέον ἐστί, λυπηθέντες ἐν ποικίλοις πειρασμοῖς,
‌ʻAia ʻoku mou fiefia lahi ai, ka ko eni ʻi he ʻaho siʻi pe, ʻi heʻene ʻaonga ke pehē, ʻoku mou māfasia ʻi he ngaahi ʻahiʻahi lahi:
7 ἵνα τὸ δοκίμιον ὑμῶν τῆς πίστεως πολὺ τιμιώτερον χρυσίου τοῦ ἀπολλυμένου, διὰ πυρὸς δὲ δοκιμαζομένου, εὑρεθῇ εἰς ἔπαινον καὶ τιμὴν καὶ δόξαν ἐν ἀποκαλύψει Ἰησοῦ Χριστοῦ·
Koeʻuhi ʻi he ʻahiʻahi ʻa hoʻomou tui, ʻaia ʻoku mahuʻinga lahi ʻi he koula ʻoku ʻauha, ka kuo ʻahiʻahi ia ʻaki ʻae afi, ke ʻilo ia [ʻoku iku ]ki he fakamālōʻia mo e ongoongolelei mo e nāunau ʻi he fakahā mai ʻo Sisu Kalaisi:
8 ὃν οὐκ εἰδότες ἀγαπᾶτε, εἰς ὃν ἄρτι μὴ ὁρῶντες, πιστεύοντες δέ, ἀγαλλιᾶσθε χαρᾷ ἀνεκλαλήτῳ καὶ δεδοξασμένῃ,
‌ʻAia ʻoku teʻeki te mou mamata, ka ʻoku mou ʻofa ki ai; pea ʻoku ʻikai pe te mou mamata ki ai, ka ʻi hoʻomou tui, ʻoku mou fiefia ʻaki ʻae fiefia taʻefaʻaʻauha pea fungani lelei:
9 κομιζόμενοι τὸ τέλος τῆς πίστεως ὑμῶν, σωτηρίαν ψυχῶν.
‌ʻO maʻu ʻae ngataʻanga ʻo hoʻomou tui, ko e fakamoʻui ʻo homou laumālie.
10 Περὶ ἧς σωτηρίας ἐξεζήτησαν καὶ ἐξηρεύνησαν προφῆται οἱ περὶ τῆς εἰς ὑμᾶς χάριτος προφητεύσαντες·
‌ʻAe fakamoʻui ko ia naʻe ʻekea mo hakule lahi ki ai ʻae kau palōfita, ʻakinautolu naʻe kikite ki he ʻaloʻofa kiate kimoutolu:
11 ἐρευνῶντες εἰς τίνα ἢ ποῖον καιρὸν ἐδήλου τὸ ἐν αὐτοῖς πνεῦμα Χριστοῦ, προμαρτυρόμενον τὰ εἰς Χριστὸν παθήματα, καὶ τὰς μετὰ ταῦτα δόξας.
‌ʻO nau kumi pe hoko fakakū, pe ko e hā ʻae anga ʻoe kuonga ko ia naʻe lea ki ai ʻae Laumālie ʻo Kalaisi, ʻaia naʻe nofoʻia ʻakinautolu, ʻi heʻene tomuʻa fakahā ʻae ngaahi mamahi ʻo Kalaisi, pea mo e lelei ʻe hoko ai.
12 Οἷς ἀπεκαλύφθη ὅτι οὐχ ἑαυτοῖς, ἡμῖν δὲ διηκόνουν αὐτά, ἃ νῦν ἀνηγγέλη ὑμῖν διὰ τῶν εὐαγγελισαμένων ὑμᾶς ἐν πνεύματι ἁγίῳ ἀποσταλέντι ἀπ᾿ οὐρανοῦ, εἰς ἃ ἐπιθυμοῦσιν ἄγγελοι παρακύψαι.
‌ʻAkinautolu naʻe fakahā ki ai, naʻe ʻikai maʻanautolu, kae maʻatautolu naʻa nau tauhiʻi ʻae ngaahi meʻa, ʻaia kuo fakamatala eni kiate kimoutolu ʻekinautolu kuo malangaʻaki ʻae ongoongolelei kiate kimoutolu, ʻaki ʻae Laumālie Māʻoniʻoni naʻe fekau hifo mei he langi; ko e ngaahi meʻa ko ia ʻoku holi ke fakasio ki ai ʻae kau ʻāngelo.
13 Διὸ ἀναζωσάμενοι τὰς ὀσφύας τῆς διανοίας ὑμῶν, νήφοντες, τελείως ἐλπίσατε ἐπὶ τὴν φερομένην ὑμῖν χάριν ἐν ἀποκαλύψει Ἰησοῦ Χριστοῦ·
Ko ia ke nonoʻo ʻae noʻotanga vala ʻa homou loto, pea leʻo, ʻo ʻamanaki lelei ʻo aʻu ki he ngataʻanga, ki he lelei ʻe ʻomi kiate kimoutolu ʻi he fakahā ʻo Sisu Kalaisi;
14 ὡς τέκνα ὑπακοῆς, μὴ συσχηματιζόμενοι ταῖς πρότερον ἐν τῇ ἀγνοίᾳ ὑμῶν ἐπιθυμίαις,
Ke mou ngali mo e fānau talangofua, ke ʻoua naʻa fakatatau ʻakimoutolu ki he ngaahi holi ʻi muʻa hoʻomou taʻeʻilo:
15 ἀλλὰ κατὰ τὸν καλέσαντα ὑμᾶς ἅγιον καὶ αὐτοὶ ἅγιοι ἐν πάσῃ ἀναστροφῇ γενήθητε·
Kae hangē ʻoku māʻoniʻoni ʻaia kuo ne uiuiʻi ʻakimoutolu, ke māʻoniʻoni foki ʻakimoutolu ʻi hoʻomou moʻui kotoa pē;
16 διότι γέγραπται, Ἅγιοι γένεσθε, ὅτι ἐγὼ ἅγιός εἰμι.
He kuo tohi, [ʻo pehē], “Mou māʻoniʻoni he ʻoku ou māʻoniʻoni.”
17 Καὶ εἰ πατέρα ἐπικαλεῖσθε τὸν ἀπροσωπολήπτως κρίνοντα κατὰ τὸ ἑκάστου ἔργον, ἐν φόβῳ τὸν τῆς παροικίας ὑμῶν χρόνον ἀναστράφητε·
Pea kapau ʻoku mou hū ki he Tamai, ʻaia ʻoku ne fakamaau ʻo taʻefilifilimānako ki he kakai, kae fakatatau ki he ngāue ʻae tangata taki taha, mou fai ke fakaʻosi ʻae ngaahi ʻaho ʻo hoʻomou ʻāunofo ʻi he manavahē:
18 εἰδότες ὅτι οὐ φθαρτοῖς, ἀργυρίῳ ἢ χρυσίῳ, ἐλυτρώθητε ἐκ τῆς ματαίας ὑμῶν ἀναστροφῆς πατροπαραδότου,
Koeʻuhi ʻoku mou ʻilo naʻe ʻikai ke huhuʻi ʻakimoutolu mei hoʻomou moʻui taʻeʻaonga, ʻi he talatupuʻa mei hoʻomou ngaahi tamai, ʻaki ʻae ngaahi meʻa ʻe ʻauha, ko e siliva mo e koula;
19 ἀλλὰ τιμίῳ αἵματι ὡς ἀμνοῦ ἀμώμου καὶ ἀσπίλου Χριστοῦ,
Ka ʻi he taʻataʻa maʻongoʻonga ʻo Kalaisi, ʻo hangē ha lami taʻehanoʻila, pea taʻehanomele:
20 προεγνωσμένου μὲν πρὸ καταβολῆς κόσμου, φανερωθέντος δὲ ἐπ᾿ ἐσχάτων τῶν χρόνων δι᾿ ὑμᾶς,
‌ʻAia naʻe muʻaki tuʻutuʻuni moʻoni ʻi he teʻeki fakatupu ʻa māmani, ka naʻe fakahā ia ʻi he kuonga ki mui ni koeʻuhi ko kimoutolu,
21 τοὺς δι᾿ αὐτοῦ πιστεύοντας εἰς Θεόν, τὸν ἐγείραντα αὐτὸν ἐκ νεκρῶν, καὶ δόξαν αὐτῷ δόντα, ὥστε τὴν πίστιν ὑμῶν καὶ ἐλπίδα εἶναι εἰς Θεόν.
‌ʻAkimoutolu ʻoku tui ʻiate ia ki he ʻOtua, ʻaia naʻa ne fokotuʻu ia mei he pekia, mo ne hakeakiʻi ia; koeʻuhi ke ʻi he ʻOtua ʻa hoʻomou tui mo e ʻamanaki lelei.
22 Τὰς ψυχὰς ὑμῶν ἡγνικότες ἐν τῇ ὑπακοῇ τῆς ἀληθείας διὰ πνεύματος εἰς φιλαδελφίαν ἀνυπόκριτον, ἐκ καθαρᾶς καρδίας ἀλλήλους ἀγαπήσατε ἐκτενῶς·
Ko e meʻa ʻi hoʻomou fakamaʻa homou laumālie, ʻi he Laumālie, ʻi hoʻomou talangofua ki he moʻoni, ki he ʻofa taʻeloi ʻoe kāinga, ke mou feʻofaʻaki ʻaki ʻae loto maʻa mo fakamātoato:
23 ἀναγεγεννημένοι οὐκ ἐκ σπορᾶς φθαρτῆς, ἀλλὰ ἀφθάρτου, διὰ λόγου ζῶντος Θεοῦ καὶ μένοντος εἰς τὸν αἰῶνα. (aiōn g165)
He kuo mou fanauʻi foʻou, kae ʻikai ʻaki ʻae tenga ʻe ʻauha, ka ko ia ʻe taʻefaʻaʻauha, ko e folofola ʻae ʻOtua, ʻaia ʻoku moʻui pea tolonga ʻo taʻengata. (aiōn g165)
24 Διότι, Πᾶσα σὰρξ ὡς χόρτος, καὶ πᾶσα δόξα ἀνθρώπου ὡς ἄνθος χόρτου. Ἐξηράνθη ὁ χόρτος, καὶ τὸ ἄνθος αὐτοῦ ἐξέπεσε·
“He ʻoku hangē ko e mohuku ʻae kakano kotoa pē, pea ko e nāunau kotoa pē ʻoe tangata ʻoku tatau mo e fisiʻi mohuku. ʻOku mae ʻae mohuku, pea ko hono fisi ʻoʻona ʻoku ngangana:
25 τὸ δὲ ῥῆμα Κυρίου μένει εἰς τὸν αἰῶνα. Τοῦτο δέ ἐστι τὸ ῥῆμα τὸ εὐαγγελισθὲν εἰς ὑμᾶς. (aiōn g165)
Ka ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻae folofola ʻae ʻEiki.” Pea ko e folofola eni ʻaia ʻoku malangaʻaki ʻi he ongoongolelei kiate kimoutolu. (aiōn g165)

< Πετρου Α΄ 1 >