< Giobbe 12 >

1 E GIOBBE rispose, e disse:
Na ka whakautu a Hopa, ka mea,
2 Sì, veramente voi [siete tutt]'un popolo, E la sapienza morrà con voi.
He tika rawa ko koutou nga tangata, a ka mate tahi atu te whakaaro nui me koutou.
3 Anch'io ho senno come voi; Io non sono da men di voi; Ed appo cui non [sono] cotali cose?
Otira kei ahau ano hoki he ngakau, he pera ano me o koutou, kihai ahau i hoki iho i a koutou: ko wai ra te he ana ki enei mea?
4 Io son quell'uomo ch'è schernito dal suo amico; [Ma un tale] invoca Iddio, ed egli gli risponderà; L'uomo giusto ed intiero è schernito.
Toku rite kei te tangata e waiho ana hei kata ma tona hoa, he tangata e karanga ana ki te Atua, a whakarongo mai ana tera ki a ia: e waiho ana te mea tika, te mea tapatahi, hei kata.
5 Colui che sta per isdrucciolare col piè, [E], per estimazione di chi è felice, un tizzone sprezzato.
Kei roto i te whakaaro o te tangata, e tau ana tana noho, te whakahawea ki te aitua; e tauwhanga ana tena ki te hunga e paheke ana te waewae.
6 I tabernacoli de' ladroni prosperano, E [v'è] ogni sicurtà per quelli che dispettano Iddio, Nelle cui mani egli fa cadere [ciò che desiderano].
Kei te rangatira nga teneti o nga kaipahua, a noho kore wehi ana te hunga e whakapataritari ana ki te Atua; he ope noa mai hoki ta te Atua ki o ratou ringa.
7 E in vero, domandane pur le bestie, ed esse tu [l]'insegneranno; E gli uccelli del cielo, ed essi te [lo] dichiareranno;
Tena ra, ui atu ki nga kararehe, ma ratou koe e whakaako; ki nga manu o te rangi, ma ratou e korero ki a koe;
8 Ovvero, ragiona[ne] con la terra, ed essa te [l]'insegnerà; I pesci del mare eziandio te [lo] racconteranno.
Korero atu ranei ki te whenua, a mana koe e whakaako; ka whakaaturia mai ano hoki ki a koe e nga ika o te moana.
9 Fra tutte queste [creature], Quale [è quella che] non sappia che la mano del Signore fa questo?
Ko wai i kore te mohio ki enei mea katoa, he mea mahi tenei na te ringa o Ihowa?
10 Nella cui mano [è] l'anima d'ogni [uomo] vivente, E lo spirito d'ogni carne umana.
Kei tona ringa nei te wairua o nga mea ora katoa, te manawa hoki o nga kikokiko tangata katoa.
11 L'orecchio non prova egli le parole, Come il palato assapora le vivande?
He teka ianei e whakamatauria ana nga kupu e te taringa, pera hoki i te waha e whakarongo nei ki te reka o tana kai?
12 Ne' vecchi [è] la sapienza, E nella grande età [è] la prudenza.
Kei nga kaumatua nga whakaaro nui; kei te roa o nga ra te matau.
13 Appo lui [è] la sapienza e la forza; A lui [appartiene] il consiglio e l'intelligenza.
Kei a ia te whakaaro nui me te kaha; kei a ia te tohutohu me te matauranga.
14 Ecco, [se] egli ruina, [la cosa] non può esser riedificata; [Se] serra alcuno, non gli può essere aperto.
Nana, e wawahia ana e ia, kore iho e hanga ano; e kopia ana e ia te tangata, kahore rawa he putanga.
15 Ecco, [se] egli rattiene le acque, elle si seccano; E [se] le lascia scorrere, rivoltano la terra sottosopra.
Nana, e unuhia atu ana e ia nga wai, a kua maroke; e tukua mai ana ano e ia, a ka hurihia te whenua.
16 Appo lui [è] forza e ragione; A lui [appartiene] chi erra, e chi fa errare.
Kei a ia te kaha me te mahi totika; ko te tangata tinihanga me te tangata e tinihangatia ana, nana.
17 Egli ne mena i consiglieri spogliati, E fa impazzare i giudici.
E kahakina atu ana e ia nga kaiwhakatakoto whakaaro, he mea pahua; whakakuwaretia iho e ia nga kaiwhakawa.
18 Egli scioglie il legame dei re, E stringe la cinghia sopra i lor [propri] lombi.
Ko te mana o nga kingi, wetekina ake e ia, herea iho e ia o ratou hope ki te whitiki.
19 Egli ne mena i rettori spogliati, E sovverte i possenti.
E arahina atu ana e ia nga tohunga, he mea pahua, hurihia iho e ia te hunga kaha.
20 Egli toglie la favella agli eloquenti, E leva il senno a' vecchi.
Whakakorea ake e ia he kupu ma te hunga ngakau pono, riro ana i a ia nga mahara o nga kaumatua.
21 Egli spande lo sprezzo sopra i nobili, E rallenta la cintura de' possenti.
E ringihia ana e ia te whakahawea ki runga ki nga rangatira, e wetekina ana e ia te whitiki o te hunga kaha.
22 Egli rivela le cose profonde, [traendole] fuor delle tenebre; E mette fuori alla luce l'ombra della morte.
E hurahia mai ana e ia nga mea hohonu i roto i te pouri, whakaputaina mai ana e ia te atarangi o te mate ki te marama.
23 Egli accresce le nazioni, ed [altesì] le distrugge; Egli sparge le genti, ed [altresì] le riduce insieme.
E whakanuia ana e ia nga iwi, a e huna ana e ia; e tohatohaina atu ana e ia nga iwi, a e whakawhaititia mai ana ano ratou e ia.
24 Egli toglie il senno a' capi de' popoli della terra, E li fa andar vagando per luoghi deserti, [ove] non [ha] via alcuna.
E tangohia atu ana e ia te ngakau o nga rangatira o te iwi o te whenua, a e meinga ana e ia kia kopikopiko noa i te wahi ururua kahore nei he ara.
25 Vanno a tentone per le tenebre, senza luce alcuna: Ed egli li fa andare errando come un uomo ebbro.
Whawha noa ratou i roto i te pouri, kahore hoki he marama, a meinga ana ratou e ia kia hurori haere ano he tangata haurangi.

< Giobbe 12 >