< Giobbe 18 >

1 Allora Bildad di Suach rispose e disse:
A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
2 “Quando porrete fine alle parole? Fate senno, e poi parleremo.
Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
3 Perché siamo considerati come bruti e perché siamo agli occhi vostri degli esseri impuri?
Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
4 O tu, che nel tuo cruccio laceri te stesso, dovrà la terra, per cagion tua, essere abbandonata e la roccia esser rimossa dal suo luogo?
Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
5 Sì, la luce dell’empio si spegne, e la fiamma del suo fuoco non brilla.
Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
6 La luce si oscura nella sua tenda, e la lampada che gli sta sopra si spegne.
Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
7 I passi che facea nella sua forza si raccorciano, e i suoi propri disegni lo menano a ruina.
Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
8 Poiché i suoi piedi lo traggon nel tranello, e va camminando sulle reti.
Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
9 Il laccio l’afferra pel tallone, e la trappola lo ghermisce.
Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
10 Sta nascosta in terra per lui un’insidia, e sul sentiero lo aspetta un agguato.
Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
11 Paure lo atterriscono d’ogn’intorno, lo inseguono, gli stanno alle calcagna.
Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
12 La sua forza vien meno dalla fame, la calamità gli sta pronta al fianco.
Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
13 Gli divora a pezzo a pezzo la pelle, gli divora le membra il primogenito della morte.
Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
14 Egli è strappato dalla sua tenda che credea sicura, e fatto scendere verso il re degli spaventi.
Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
15 Nella sua tenda dimora chi non è de’ suoi, e la sua casa è cosparsa di zolfo.
Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
16 In basso s’inaridiscono le sue radici, in alto son tagliati i suoi rami.
Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
17 La sua memoria scompare dal paese, più non s’ode il suo nome per le campagne.
Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
18 E’ cacciato dalla luce nelle tenebre, ed è bandito dal mondo.
Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
19 Non lascia tra il suo popolo né figli, né nipoti, nessun superstite dov’egli soggiornava.
Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
20 Quei d’occidente son stupiti della sua sorte, e quei d’oriente ne son presi d’orrore.
Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
21 Certo son tali le dimore dei perversi e tale è il luogo di chi non conosce Iddio”.
Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.

< Giobbe 18 >