< Salmi 146 >

1 Alleluia. Anima mia, loda l’Eterno.
Hvali, dušo moja, Gospoda.
2 Io loderò l’Eterno finché vivrò, salmeggerò al mio Dio, finché esisterò.
Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god.
3 Non confidate nei principi, né in alcun figliuol d’uomo, che non può salvare.
Ne uzdajte se u knezove, u sina èovjeèijega, u kojega nema pomoæi.
4 Il suo fiato se ne va, ed egli torna alla sua terra; in quel giorno periscono i suoi disegni.
Iziðe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.
5 Beato colui che ha l’Iddio di Giacobbe per suo aiuto, e la cui speranza è nell’Eterno, suo Dio,
Blago onome, kojemu je pomoænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu,
6 che ha fatto il cielo e la terra, il mare e tutto ciò ch’è in essi; che mantiene la fedeltà in eterno,
Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek,
7 che fa ragione agli oppressi, che dà del cibo agli affamati. L’Eterno libera i prigionieri,
Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane,
8 l’Eterno apre gli occhi ai ciechi, l’Eterno rialza gli oppressi, l’Eterno ama i giusti,
Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike.
9 l’Eterno protegge i forestieri, solleva l’orfano e la vedova, ma sovverte la via degli empi.
Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa.
10 L’Eterno regna in perpetuo; il tuo Dio, o Sion, regna per ogni età. Alleluia.
Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.

< Salmi 146 >