Mattheum 14
1 In illo tempore audivit Herodes tetrarcha famam Jesu:
U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu;
2 et ait pueris suis: Hic est Joannes Baptista: ipse surrexit a mortuis, et ideo virtutes operantur in eo.
I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa.
3 Herodes enim tenuit Joannem, et alligavit eum: et posuit in carcerem propter Herodiadem uxorem fratris sui.
Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4 Dicebat enim illi Joannes: Non licet tibi habere eam.
Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati.
5 Et volens illum occidere, timuit populum: quia sicut prophetam eum habebant.
I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6 Die autem natalis Herodis saltavit filia Herodiadis in medio, et placuit Herodi:
A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7 unde cum juramento pollicitus est ei dare quodcumque postulasset ab eo.
Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište.
8 At illa præmonita a matre sua: Da mihi, inquit, hic in disco caput Joannis Baptistæ.
A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9 Et contristatus est rex: propter juramentum autem, et eos qui pariter recumbebant, jussit dari.
I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati.
10 Misitque et decollavit Joannem in carcere.
I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11 Et allatum est caput ejus in disco, et datum est puellæ, et attulit matri suæ.
I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12 Et accedentes discipuli ejus, tulerunt corpus ejus, et sepelierunt illud: et venientes nuntiaverunt Jesu.
I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše.
13 Quod cum audisset Jesus, secessit inde in navicula, in locum desertum seorsum: et cum audissent turbæ, secutæ sunt eum pedestres de civitatibus.
I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14 Et exiens vidit turbam multam, et misertus est eis, et curavit languidos eorum.
I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15 Vespere autem facto, accesserunt ad eum discipuli ejus, dicentes: Desertus est locus, et hora jam præteriit: dimitte turbas, ut euntes in castella, emant sibi escas.
A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16 Jesus autem dixit eis: Non habent necesse ire: date illis vos manducare.
A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17 Responderunt ei: Non habemus hic nisi quinque panes et duos pisces.
A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18 Qui ait eis: Afferte mihi illos huc.
A on reèe: donesite mi ih ovamo.
19 Et cum jussisset turbam discumbere super fœnum, acceptis quinque panibus et duobus piscibus, aspiciens in cælum benedixit, et fregit, et dedit discipulis panes, discipuli autem turbis.
I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
20 Et manducaverunt omnes, et saturati sunt. Et tulerunt reliquias, duodecim cophinos fragmentorum plenos.
I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh.
21 Manducantium autem fuit numerus quinque millia virorum, exceptis mulieribus et parvulis.
A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22 Et statim compulit Jesus discipulos ascendere in naviculam, et præcedere eum trans fretum, donec dimitteret turbas.
I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
23 Et dimissa turba, ascendit in montem solus orare. Vespere autem facto solus erat ibi:
I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam.
24 navicula autem in medio mari jactabatur fluctibus: erat enim contrarius ventus.
A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25 Quarta enim vigilia noctis, venit ad eos ambulans super mare.
A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru.
26 Et videntes eum super mare ambulantem, turbati sunt, dicentes: Quia phantasma est. Et præ timore clamaverunt.
I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše.
27 Statimque Jesus locutus est eis, dicens: Habete fiduciam: ego sum, nolite timere.
A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28 Respondens autem Petrus, dixit: Domine, si tu es, jube me ad te venire super aquas.
A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi.
29 At ipse ait: Veni. Et descendens Petrus de navicula, ambulabat super aquam ut veniret ad Jesum.
A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu.
30 Videns vero ventum validum, timuit: et cum cœpisset mergi, clamavit dicens: Domine, salvum me fac.
No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj!
31 Et continuo Jesus extendens manum, apprehendit eum: et ait illi: Modicæ fidei, quare dubitasti?
I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja?
32 Et cum ascendissent in naviculam, cessavit ventus.
I kad uðoše u laðu, presta vjetar.
33 Qui autem in navicula erant, venerunt, et adoraverunt eum, dicentes: Vere Filius Dei es.
A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij.
34 Et cum transfretassent, venerunt in terram Genesar.
I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku.
35 Et cum cognovissent eum viri loci illius, miserunt in universam regionem illam, et obtulerunt ei omnes male habentes:
I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36 et rogabant eum ut vel fimbriam vestimenti ejus tangerent. Et quicumque tetigerunt, salvi facti sunt.
I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.
