Job 36

1 Addens quoque Eliu, hæc locutus est:

Još govori Elijuj i reèe:

2 Sustine me paululum, et indicabo tibi: adhuc enim habeo quod pro Deo loquar.

Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga.

3 Repetam scientiam meam a principio, et operatorem meum probabo iustum.

Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan.

4 Vere enim absque mendacio sermones mei, et perfecta scientia probabitur tibi.

Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli.

5 Deus potentes non abiicit, cum et ipse sit potens.

Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom.

6 Sed non salvat impios, et iudicium pauperibus tribuit.

Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu.

7 Non auferet a iusto oculos suos, et reges in solio collocat in perpetuum, et illi eriguntur.

Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju.

8 Et si fuerint in catenis, et vinciantur funibus paupertatis.

Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim,

9 Indicabit eis opera eorum, et scelera eorum, quia violenti fuerunt.

Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna.

10 Revelabit quoque aurem eorum, ut corripiat: et loquetur, ut revertantur ab iniquitate.

I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.

11 Si audierint et observaverint, complebunt dies suos in bono, et annos suos in gloria:

Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.

12 Si autem non audierint, transibunt per gladium, et consumentur in stultitia.

Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja.

13 Simulatores et callidi provocant iram Dei, neque clamabunt cum vincti fuerint.

A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže;

14 Morietur in tempestate anima eorum, et vita eorum inter effeminatos.

Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama.

15 Eripiet de angustia sua pauperem, et revelabit in tribulatione aurem eius.

Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci.

16 Igitur salvabit te de ore angusto latissime, et non habente fundamentum subter se: requies autem mensæ tuæ erit plena pinguedine.

Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.

17 Causa tua quasi impii iudicata est, causam iudiciumque recipies.

Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te.

18 Non te ergo superet ira, ut aliquem opprimas: nec multitudo donorum inclinet te.

Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti.

19 Depone magnitudinem tuam absque tribulatione, et omnes robustos fortitudine.

Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega.

20 Ne protrahas noctem, ut ascendant populi pro eis.

Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto.

21 Cave ne declines ad iniquitatem: hanc enim cœpisti sequi post miseriam.

Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju.

22 Ecce, Deus excelsus in fortitudine sua, et nullus ei similis in legislatoribus.

Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on?

23 Quis poterit scrutari vias eius? aut quis potest ei dicere: Operatus es iniquitatem?

Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo?

24 Memento quod ignores opus eius, de quo cecinerunt viri.

Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi.

25 Omnes homines vident eum, unusquisque intuetur procul.

Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka.

26 Ecce, Deus magnus vincens scientiam nostram: numerus annorum eius inæstimabilis.

Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti.

27 Qui aufert stillas pluviæ, et effundit imbres ad instar gurgitum.

Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;

28 Qui de nubibus fluunt, quæ prætexunt cuncta desuper.

Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.

29 Si voluerit extendere nubes quasi tentorium suum.

I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?

30 Et fulgurare lumine suo desuper, cardines quoque maris operiet.

Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?

31 Per hæc enim iudicat populos, et dat escas multis mortalibus.

Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.

32 In manibus abscondit lucem, et præcepit ei ut rursus adveniat.

Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete,

33 Annunciat de ea amico suo, quod possessio eius sit, et ad eam possit ascendere.

Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.