Psalmorum 103
1 Ipsi David. Benedic, anima mea, Domino, et omnia quæ intra me sunt nomini sancto ejus.
Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2 Benedic, anima mea, Domino, et noli oblivisci omnes retributiones ejus.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3 Qui propitiatur omnibus iniquitatibus tuis; qui sanat omnes infirmitates tuas:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4 qui redimit de interitu vitam tuam; qui coronat te in misericordia et miserationibus:
on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
5 qui replet in bonis desiderium tuum; renovabitur ut aquilæ juventus tua:
život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.
6 faciens misericordias Dominus, et judicium omnibus injuriam patientibus.
Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
7 Notas fecit vias suas Moysi; filiis Israël voluntates suas.
Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
8 Miserator et misericors Dominus: longanimis, et multum misericors.
Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
9 Non in perpetuum irascetur, neque in æternum comminabitur.
Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10 Non secundum peccata nostra fecit nobis, neque secundum iniquitates nostras retribuit nobis.
Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
11 Quoniam secundum altitudinem cæli a terra, corroboravit misericordiam suam super timentes se;
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
12 quantum distat ortus ab occidente, longe fecit a nobis iniquitates nostras.
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Quomodo miseretur pater filiorum, misertus est Dominus timentibus se.
Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
14 Quoniam ipse cognovit figmentum nostrum; recordatus est quoniam pulvis sumus.
Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
15 Homo, sicut fœnum dies ejus; tamquam flos agri, sic efflorebit:
Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;
16 quoniam spiritus pertransibit in illo, et non subsistet, et non cognoscet amplius locum suum.
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
17 Misericordia autem Domini ab æterno, et usque in æternum super timentes eum. Et justitia illius in filios filiorum,
Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,
18 his qui servant testamentum ejus, et memores sunt mandatorum ipsius ad faciendum ea.
nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
19 Dominus in cælo paravit sedem suam, et regnum ipsius omnibus dominabitur.
Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
20 Benedicite Domino, omnes angeli ejus: potentes virtute, facientes verbum illius, ad audiendam vocem sermonum ejus.
Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!
21 Benedicite Domino, omnes virtutes ejus; ministri ejus, qui facitis voluntatem ejus.
Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!
22 Benedicite Domino, omnia opera ejus: in omni loco dominationis ejus, benedic, anima mea, Domino.
Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
