Job 20
1 Respondens autem Sophar Naamathites, dixit:
A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
2 Idcirco cogitationes meae variae succedunt sibi, et mens in diversa rapitur.
Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
3 Doctrinam, qua me arguis, audiam, et spiritus intelligentiae meae respondebit mihi.
Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
4 Hoc scio a principio, ex quo positus est homo super terram,
Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
5 Quod laus impiorum brevis sit, et gaudium hypocritae ad instar puncti.
Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
6 Si ascenderit usque ad caelum superbia eius, et caput eius nubes tetigerit:
Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
7 Quasi sterquilinium in fine perdetur: et qui eum viderant, dicent: Ubi est?
Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
8 Velut somnium avolans non invenietur, transiet sicut visio nocturna.
Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
9 Oculus, qui eum viderat, non videbit, neque ultra intuebitur eum locus suus.
Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
10 Filii eius atterentur egestate, et manus illius reddent ei dolorem suum.
Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
11 Ossa eius implebuntur vitiis adolescentiae eius, et cum eo in pulvere dormient.
Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
12 Cum enim dulce fuerit in ore eius malum, abscondet illud sub lingua sua.
Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
13 Parcet illi, et non derelinquet illud, et celabit in gutture suo.
Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
14 Panis eius in utero illius vertetur in fel aspidum intrinsecus.
Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
15 Divitias, quas devoravit, evomet, et de ventre illius extrahet eas Deus.
Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
16 Caput aspidum suget, et occidet eum lingua viperae.
Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
17 (Non videat rivulos fluminis, torrentes mellis, et butyri.)
Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
18 Luet quae fecit omnia, nec tamen consumetur: iuxta multitudinem adinventionum suarum, sic et sustinebit.
Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
19 Quoniam confringens nudavit pauperes: domum rapuit, et non aedificavit eam.
Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
20 Nec est satiatus venter eius: et cum habuerit quae concupierat, possidere non poterit.
Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
21 Non remansit de cibo eius, et propterea nihil permanebit de bonis eius.
Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
22 Cum satiatus fuerit, arctabitur, aestuabit, et omnis dolor irruet super eum.
Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
23 Utinam impleatur venter eius, ut emittat in eum iram furoris sui, et pluat super illum bellum suum.
Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
24 Fugiet arma ferrea, et irruet in arcum aereum.
Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
25 Gladius eductus, et egrediens de vagina sua, et fulgurans in amaritudine sua: vadent, et venient super eum horribiles.
Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
26 Omnes tenebrae absconditae sunt in occultis eius: devorabit eum ignis, qui non succenditur, affligetur relictus in tabernaculo suo.
Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
27 Revelabunt caeli iniquitatem eius, et terra consurget adversus eum.
Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
28 Apertum erit germen domus illius, detrahetur in die furoris Dei.
Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
29 Haec est pars hominis impii a Deo, et hereditas verborum eius a Domino.
To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
