< Salamo 132 >

1 Fihirana fiakarana.
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 Dia ilay nianiana tamin’ i Jehovah Sy nivoady tamin’ ny Maherin’ i Jakoba hoe:
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 Tsy mba hiditra ao an-daiko aho, Na hiakatra amin’ ny farafara fandriako,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 Tsy mba havelako hatory ny masoko, Na ho rendrehana ny hodimasoko,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 Mandra-pahitako fitoerana ho an’ i Jehovah. Dia fonenana ho an’ ny Maherin’ i Jakoba.
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Indro, nandre azy tany Efrata isika; Nahita azy tao amin’ ny saha anaty ala isika.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Aoka hiditra any amin’ ny fonenany isika Ka hivavaka eo amin’ ny fitoeran-tongony.
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Mitsangàna, Jehovah ô, ho amin’ ny fitsaharanao, Dia Hianao sy ny fiaran’ ny herinao.
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 Aoka ny mpisoronao hirafy fahamarinana Ary aoka ny olonao masìna hihoby.
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Noho ny amin’ i Davida mpanomponao Dia aza mampiala maina ny tavan’ ny voahosotrao.
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Jehovah efa nianiana tamin’ i Davida, Ary marina izany ka tsy hitsoahany Ny ateraky ny kibonao no hapetrako eo ambonin’ ny seza fiandriananao.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Raha hotandreman’ ny zanakao ny fanekeko Sy ny teny vavolombeloko izay hampianariko azy, Dia hipetraka eo ambonin’ ny seza fiandriananao mandrakizay doria kosa ny zanany.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Fa Jehovah efa nifidy an’ i Ziona. Ary naniry azy ho fonenany.
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 Ity, hoy Izy, no fitsaharako mandrakizay doria; Eto no honenako, fa efa niriko ity.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Hotahiko tokoa ny fihinana ao; Hovokisako hanina ny malahelo ao.
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 Ny mpisorona ao dia hampitafiko famonjena; Ary hihoby tokoa ny olo-masìna ao.
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Ao no hampitsimohako tandroka ho an’ i Davida Sy hanamboarako jiro ho an’ ny voahosotro.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 Ny fahavalony hampitafiko henatra; Fa eo aminy kosa no hamirapiratra ny satro-boninahiny.
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< Salamo 132 >