< Gênesis 24 >

1 Abraham era velho, e bem avançado na idade. Javé havia abençoado Abraão em todas as coisas.
Abraham loe mitong boeh moe, saning doeh coeh boeh; Angraeng mah Abraham to hmuen boih ah tahamhoihaih paek.
2 Abraão disse a seu servo, o mais velho de sua casa, que governava sobre tudo o que tinha: “Por favor, coloque sua mão debaixo da minha coxa.
Abraham loe a imthung ih tamna kacoeh koek hoi a tawnh ih hmuennawk boih khenzawnkung khaeah, Na ban to ka phaih tlim ah tapawh ah;
3 Eu o farei jurar por Javé, o Deus do céu e o Deus da terra, que não tomará uma esposa para meu filho das filhas dos cananeus, entre os quais eu vivo.
ka capa hanah hae Kanaan nongpata zu ah lak pae han ai ah, van hoi long Sithaw khaeah Angraeng ih ahmin hoiah lokkamhaih kang saksak han;
4 Mas ireis ao meu país, e aos meus parentes, e tomareis uma esposa para o meu filho Isaac”.
ka prae ah kaimah ih acaengnawk khaeah caeh ah loe, ka capa Issak hanah zu to la paeh, tiah a naa.
5 O criado lhe disse: “E se a mulher não estiver disposta a me seguir até esta terra? Devo trazer seu filho novamente para a terra de onde você veio”?
A tamna mah anih khaeah, Nongpata mah hae prae ah angzoh hanah ka hnukah bang koeh ai nahaeloe kawbang maw ka sak han loe? Nang zohhaih prae ah na capa to hoih moe, ka caeh haih let han maw? tiah a naa.
6 Abraão disse-lhe: “Cuidado para não trazer meu filho lá novamente”.
Abraham mah, To ahmuen ah ka capa caeh haih let hmah.
7 Javé, o Deus do céu - que me tirou da casa de meu pai e da terra do meu nascimento, que falou comigo e que me jurou, dizendo: 'Eu darei esta terra à sua prole - ele enviará seu anjo diante de você, e você tomará de lá uma esposa para meu filho'.
Kam pa imthung hoi kaimah ih acaeng kaminawk ohhaih prae thung hoiah kai zaehoikung, van Angraeng Sithaw mah, Na caanawk khaeah hae prae hae ka paek han, tiah ang thuih moe, lokmaihaih to a sak boeh; ka capa han to ahmuen ih zu to na lak pae thai hanah, na hma ah angmah ih van kami to patoeh tih hmang.
8 Se a mulher não estiver disposta a segui-lo, então você estará livre deste juramento a mim. Somente você não trará meu filho de lá novamente”.
Nongpata mah na hnukah bang han koeh ai nahaeloe, ka lokkamhaih thung hoiah na loih tih; toe ka capa to to ahmuen ah caeh haih let hmah, tiah a naa.
9 O criado pôs a mão sob a coxa de Abraão, seu amo, e jurou-lhe a respeito deste assunto.
To pongah a tamna mah angmah ih angraeng Abraham ih phaih tlim ah ban to tapawh moe, hae hmuen kawng pongah anih khaeah lokkamhaih to a sak.
10 O servo pegou dez camelos de seu mestre e partiu, tendo consigo uma variedade de coisas boas de seu mestre. Ele se levantou e foi para a Mesopotâmia, para a cidade de Nahor.
To pacoengah a tamna loe angmah angraeng ih kaengkuu hrang hato lak, angmah angraeng ih kahoih hmuen congcanawk to a sin pacoengah, Mesopotamia prae, Nahor vangpui ah caeh hanah amsak.
11 Ele fez os camelos ajoelharem-se fora da cidade junto ao poço de água na hora da noite, a hora em que as mulheres saem para tirar água.
Nongpatanawk tuidok tue duembang phak naah loe, vangpui tasa bang ih tui ohhaih ahmuen ah kaengkuu hrangnawk to taboksak.
12 Ele disse: “Yahweh, o Deus de meu mestre Abraham, por favor, me dê sucesso hoje, e mostre bondade ao meu mestre Abraham.
To naah anih mah, Aw ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw, vaihni ah ka thuih ih lok hae angcoengsak ah loe, ka angraeng Abraham nuiah na tahmenhaih amtuengsak ah.
13 Eis que estou junto à fonte da água. As filhas dos homens da cidade estão saindo para tirar água.
Khenah, hae ih tui khaw taengah kang doet, vangpui thung ih nongpatanawk tuidok han angzoh o naah,
14 Que aconteça, que a jovem a quem eu direi: 'Por favor, abaixe seu cântaro, para que eu possa beber', então ela diz: 'Beba, e eu também darei de beber a seus camelos', '- deixe-a ser aquela que você designou para seu servo Isaac. Com isto saberei que você demonstrou gentileza para com meu senhor”.
Tangla maeto khaeah, tui tabu to amtii raeh loe tui naek hanah na paek thoem ah, tiah ka naa han, to naah anih mah, Nae khae, nangmah ih kaengkuu hrangnawk hanah doeh tui kang dok paek han, tiah kathui nongpata to na tamna Issak ih zu ah om nasoe; to naah ni ka angraeng nuiah tahmenhaih nam tuengsak, tito ka panoek thai tih, tiah a naa.
15 Antes de terminar de falar, eis que Rebekah saiu, que nasceu para Bethuel, filho de Milcah, a esposa de Nahor, irmão de Abraão, com seu cântaro no ombro.
To tiah lawkthuih pacoeng ai naah, khenah, Abraham ih amnawk Nahor zu Milkah capa, Bethuel ih canu, Rebekah loe tui tabu to sin moe, angzoh.
16 A jovem era muito bonita de se ver, uma virgem. Nenhum homem a havia conhecido. Ela desceu à fonte, encheu seu jarro, e subiu.
To nongpata loe kranghoih parai moe, kacuem tangla ah oh; kawbaktih nongpa hoiah doeh iip vai ai vop; anih loe tuikhaw ah caeh tathuk moe, tui to dok pacoengah angzoh tahang let.
17 O criado correu para conhecê-la e disse: “Por favor, me dê uma bebida, um pouco de água de seu jarro”.
To naah tamna loe nongpata khaeah karangah caeh moe, anih khaeah, Na tui tabu pong ih tui to na naesak thoem ah, tiah a naa.
18 Ela disse: “Beba, meu senhor”. Ela se apressou, soltou seu jarro na mão e lhe deu uma bebida.
Anih mah, Ka angraeng, nae khae, tiah a naa. A ban pong ih tui tabu to karangah amtik moe, naek hanah tui to a paek.
19 Quando ela terminou de lhe dar uma bebida, ela disse: “Eu também vou desenhar para seus camelos, até que eles tenham terminado de beber”.
Anih han naek tui paek pacoengah, nongpata mah, Nang ih kaengkuu hrangnawk hanah doeh tui kang dok pae han, tiah a naa.
20 She apressou-se e esvaziou seu cântaro na gamela, e correu novamente para o poço para desenhar, e desenhou para todos os camelos dele.
Tui tabu pong ih tui to okduk pongah karangah a lawn moe, tuidok let hanah tui khaw ah a caeh let; kaengkuu hrangnawk to tui a paek boih.
21 O homem olhou com firmeza para ela, permanecendo em silêncio, para saber se Yahweh tinha feito sua jornada próspera ou não.
To kami mah nongpata to hnuk naah dawnrai, Angraeng mah anih kholong caehhaih to hmacawnsak maw, cawnsak ai, tito panoek hanah anghngai duem.
22 Como os camelos haviam bebido, o homem pegou um anel de ouro de meio shekel de peso, e duas pulseiras para suas mãos de dez shekels de peso de ouro,
Kaengkuu hrangnawk tuinaeksak boih pacoengah, to kami mah shekel ahap kazit naa tangkraeng, shekel hato kazit sui hoiah sak ih banlakok to lak moe,
23 e disse: “De quem você é filha? por favor, me diga. Há espaço na casa de seu pai para nós ficarmos”?
nang loe mi ih canu aa? Na thui ah, kaicae toem hanah nam pa ih im to kong tih maw? tiah a naa.
24 Ela lhe disse: “Sou a filha de Bethuel, filho de Milcah, a quem ela deu à luz a Nahor”.
Nongpata mah anih khaeah, Kai loe Nahor ih zu Milkah capa, Bethuel ih canu ah ka oh, tiah a naa.
25 Ela lhe disse ainda: “Temos palha e comida suficiente, e espaço para nos alojarmos”.
To nongpata mah anih khaeah, Caphaeh hoi caaknaek doeh kakhawt ah oh moe, iih haih ahmuen doeh oh bae, tiah a naa.
26 O homem abaixou a cabeça e adorou Yahweh.
To naah to kami mah akuep moe, Angraeng to a bok.
27 Ele disse: “Bendito seja Javé, o Deus de meu mestre Abraão, que não abandonou sua bondade amorosa e sua verdade para com meu mestre”. Quanto a mim, Javé me conduziu no caminho para a casa dos parentes de meu amo”.
Anih mah, a tahmenhaih hoi oepthohhaih to caehtaak ai, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw loe, tahamhoihaih om nasoe; kholong ka caeh naah ka angraeng ih nawkamyanawk im ah Angraeng mah ang patoeh boeh, tiah a thuih.
28 A jovem correu e contou estas palavras à casa de sua mãe.
Nongpata loe cawnh moe, amno ih imthung takoh khaeah to ih hmuen kawng to a thuih pae.
29 Rebekah tinha um irmão, e seu nome era Laban. Laban correu para o homem, para a fonte.
Rebekah mah Laban, tiah ahmin kaom a thangqoi maeto tawnh; anih loe to kami ohhaih ahmuen tui khaw ah karangah cawnh.
30 Quando ele viu o anel, e as pulseiras nas mãos de sua irmã, e quando ouviu as palavras de Rebekah, sua irmã, dizendo: “Isto é o que o homem me disse”, ele veio até o homem. Eis que ele estava ao lado dos camelos na primavera.
Laban mah naa tangkraeng hoi a tanuh ban ih banlakok to hnuk moe, Abraham tamna mah thuih ih lok doeh Rebekah khae hoi a thaih pongah, to kami khaeah a caeh, to naah to kami loe tui khaw taengah kaom kaengkuu hrangnawk ohhaih ahmuen ah angdoet.
31 Ele disse: “Entre, bendito de Javé”. Por que você está do lado de fora? Porque eu preparei a casa, e espaço para os camelos”.
Anih khaeah, Angraeng mah tahamhoihaih paek ih kami nang, angzo ah, tipongah tasa bangah nang doet sut loe? Nang hanah im ka pathoep moe, kaengkuu hrangnawk ohhaih ahmuen doeh ka sak boeh, tiah a naa.
32 O homem entrou na casa, e descarregou os camelos. Ele deu palha e comida para os camelos, e água para lavar seus pés e os pés dos homens que estavam com ele.
To kami to im ah caeh haih moe, kaengkuu hrang pong ih hmuennawk to amtiksak; kaengkuu hrangnawk hanah caphaeh hoi caak koi hmuennawk to a paek; angmah hoi angmah ih kaminawk khok amsaeh hanah tui doeh a sin pae.
33 A comida foi posta diante dele para comer, mas ele disse: “Não comerei até que eu tenha contado minha mensagem”. Laban disse: “Fale mais alto”.
To pacoengah anih han buh to patoem pae, toe anih mah, Ka thuih han koi lok ka thui ai karoek to buh ka caa mak ai, tiah a naa. Laban mah, To tih nahaeloe thui khae, tiah a naa.
34 Ele disse: “Eu sou o servo de Abraão”.
To pongah to kami mah, Kai loe Abraham ih tamna ah ka oh.
35 Yahweh abençoou muito meu mestre. Ele se tornou grande. Javé lhe deu rebanhos e rebanhos, prata e ouro, servos e servas masculinas e femininas, e camelos e burros.
Sithaw mah ka angraeng to kating ai tahamhoihaih to paek pongah, anih loe angraeng parai; tuuunawk, maitawnawk, phoisa hoi suinawk, a tamna nongpa hoi nongpatanawk, kaengkuu hrang hoi laa hrangnawk doeh tawnh mang.
36 Sarah, esposa de meu amo, deu um filho a meu amo quando ela era velha. Ele deu tudo o que tinha a ele.
Ka angraeng ih zu Sarah mah mitong pacoengah capa maeto sak pae moe, a tawnh ih hmuenmaenawk boih a capa hanah paek.
37 Meu senhor me fez jurar, dizendo: 'Você não tomará uma esposa para meu filho das filhas dos cananeus, em cuja terra eu vivo,
Ka angraeng mah, Ka ohhaih prae thung ih, Kanaan tanuhnawk to ka capa han zu ah la pae hmah;
38 mas irá à casa de meu pai, e aos meus parentes, e tomará uma esposa para meu filho'.
toe kam pa ih imthung takohnawk hoi kaimah ih acaeng kaminawk khaeah caeh ah loe, ka capa han zu to la paeh, tiah lok ang kamsak.
39 Perguntei ao meu mestre: 'E se a mulher não me seguir?
To naah kai mah ka angraeng khaeah, Nongpata mah ka hnukah bang han koeh ai nahaeloe kawbang maw ka sak han loe? tiah ka naa.
40 Ele me disse: 'Javé, diante de quem eu ando, enviará seu anjo com você, e prosperará em seu caminho'. Você levará uma esposa para meu filho de meus parentes, e da casa de meu pai”.
To naah anih mah kai khaeah, Kai loe, Angraeng hmaa ah kacaeh, to Angraeng mah angmah ih van kami to nang hoi nawnto patoeh ueloe, kholong na caehhaih hmacawnsak tih; kaimah ih acaeng hoi kam pa imthung takoh thung ih kami to ka capa han zu ah na la pae thaih tih hmang;
41 Então você estará livre do meu juramento, quando vier aos meus parentes. Se eles não a derem a você, você ficará livre do meu juramento”.
ka caengnawk khaeah na caeh pacoengah loe, kang saksak ih lokkamhaih thung hoiah na loih tih boeh; nihcae mah zu na paek o ai cadoeh, nang loe kang saksak ih lokkamhaih thung hoiah na loih tih boeh, tiah ang naa.
42 Vim hoje à fonte, e disse: 'Javé, o Deus de meu mestre Abraão, se agora você fizer prosperar o meu caminho -
Vaihniah tui ohhaih ahmuen ah ka phak naah, Aw, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw, kholong ka caehhaih hae hma na cawnsak nahaeloe,
43 eis que estou ao lado desta fonte de água. Que aconteça, que a donzela que sai para desenhar, a quem eu direi: “Por favor, dê-me um pouco de água de seu cântaro para beber”,
khenah, Kai loe tui ohhaih ahmuen taengah kang doet, tui kadoh tangla cuem angzoh naah anih khaeah, Na tui tabu pong ih tui to na naesak thoem ah, tiah ka naa han;
44 então ela me diz: “Beba, e eu também desenharei para seus camelos”, - que ela seja a mulher que Javé designou para o filho de meu mestre”.
to naah anih mah, Nae khae, nang ih kaengkuu hrangnawk han doeh tui kang dok pae han, tiah thui kami to ka angraeng capa hanah Angraeng mah qoih ih zu ah om nasoe, tiah lawk ka thuih.
45 Antes que eu tivesse terminado de falar em meu coração, eis que Rebekah saiu com seu jarro no ombro. Ela desceu para a fonte, e desenhou. Eu disse a ela: “Por favor, deixe-me beber”.
Ka palung thung hoi lawkthuih boeng ai naah, Angmah ih palaeng ah tui tabu koeng moe, angzo Rebekah to ka hnuk; anih loe tuikung ah caeh tathuk moe, tui to a dok; to naah kai mah anih khaeah, Tui na naesak thoem ah, tiah ka naa.
46 Ela apressou-se e soltou seu jarro do ombro, e disse: 'Beba, e eu também darei de beber a seus camelos'. Então eu bebi, e ela também deu uma bebida aos camelos.
To naah anih mah angmah palaeng nui ih tuidue to karangah amtik moe, Nae khae, nang ih kaengkuu hrangnawk doeh tui ka paek han, tiah ang naa. To pongah tui to ka naek pacoengah, kaengkuu hrangnawk to tui a paek.
47 Eu perguntei a ela, e disse: 'De quem é você, filha? Ela disse: 'A filha de Bethuel, o filho de Nahor, que Milcah lhe deu à luz'. Coloquei o anel no nariz dela, e as pulseiras nas mãos dela.
To pongah kai mah, Nang loe mi ih canu aa? tiah lok ka dueng. Anih mah, Milkah mah sak ih Nahor capa, Bethuel ih canu ni, tiah ang pathim. To naah kai mah anih hanah naa tangkraeng to ka paek moe, a ban ah banlakok to ka buensak.
48 Inclinei minha cabeça e adorei Javé, e abençoei Javé, o Deus de meu mestre Abraão, que me havia conduzido da maneira correta para tomar a filha do irmão de meu mestre para seu filho.
To pacoengah ka kuep moe, Angraeng to ka bok; ka angraeng Abraham amnawk ih canu patoeng to, a capa ih zu ah laksak hanah, katoeng loklam ah zaehoikung, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw to tahamhoihaih ka paek pacoengah, Angraeng to ka bok.
49 Agora, se você vai lidar com meu mestre de forma gentil e verdadeira, diga-me. Se não, diga-me, que posso virar-me para a mão direita, ou para a esquerda”.
Vaihi ka angraeng nuiah tahmenhaih hoi oepthohhaih nam tueng o sak han maw, nam tueng o sak han ai, tito na thui oh; kai doeh bantang bangah maw, to ai boeh loe banqoi bangah maw, angqoi moe ka caeh han, tiah a thuih pae.
50 Então Laban e Bethuel responderam: “A coisa procede de Yahweh”. Não podemos falar com você, nem mal nem bem.
Laban hoi Bethuel mah, Hae hmuen loe Angraeng mah khokhan ih boeh ni; nang khaeah kasae kahoih kang thui hoi thai mak ai.
51 Veja, Rebekah está diante de você. Pegue-a, e vá, e deixe-a ser a esposa do filho de seu mestre, como Yahweh falou”.
Khenah, Rebakah loe na hma ah oh; anih to la ah loe, caeh haih ah; Angraeng mah thuih ih lok baktih toengah, anih loe na angraeng capa ih zu ah om nasoe, tiah a thuih pae hoi.
52 Quando o servo de Abraão ouviu suas palavras, ele se curvou à terra para Yahweh.
Nihnik mah thuih ih lok to Abraham ih tamna mah thaih naah, Long ah akuep moe, Angraeng to a bok.
53 O servo trouxe jóias de prata, e jóias de ouro, e roupas, e as entregou a Rebeca. Ele também deu coisas preciosas a seu irmão e sua mãe.
To pacoengah sui hoi phoisa, amthoephaih khukbuennawk to a lak moe, Rebekah hanah a paek pacoengah, atho kana hmuennawk to a thangqoi hoi amno hanah doeh a paek.
54 Eles comeram e beberam, ele e os homens que estavam com ele, e ficaram a noite toda. Eles se levantaram pela manhã e ele disse: “Mande-me embora para meu amo”.
To pacoengah angmah hoi nawnto angzo kaminawk hoi nawnto buhcaak o moe, qum to a iih o; khawnbang khawnthaw ah angthawk o pacoengah, anih mah, Ka angraeng khaeah na caehsak lai ah, tiah a naa.
55 Seu irmão e sua mãe disseram: “Deixe a jovem ficar conosco alguns dias, pelo menos dez”. Depois disso, ela irá”.
Toe a thangqoi hoi amno mah, Tangla loe kaicae khaeah ni hato om rae nasoe, to pacoengah na caeh haih tih hmang, tiah a naa.
56 Ele lhes disse: “Não me impeçam, já que Yahweh prosperou no meu caminho”. Mande-me embora para que eu possa ir ter com meu mestre”.
Anih mah nihnik khaeah, Na kang hoi hmah; Angraeng mah kholong ka caehhaih hmacawnsak boeh pongah, ka angraeng khaeah na caehsak raeh, tiah a naa.
57 Eles disseram: “Vamos ligar para a jovem, e perguntar-lhe”.
To pacoengah nihnik mah, Tangla to kawk si loe, lokdueng rae si, tiah a naa hoi.
58 Eles ligaram para Rebekah, e disseram a ela: “Você irá com este homem?” Ela disse: “Eu irei”.
To pongah Rebekah to kawk hoi moe, anih khaeah, Hae kami hoi nawnto na caeh han maw? tiah lok a dueng hoi naah, anih mah, Ka caeh han, tiah a naa.
59 Eles mandaram embora Rebekah, sua irmã, com sua enfermeira, a criada de Abraão, e seus homens.
To pongah angmah ih tanuh Rebekah hoi anih khenzawnkung loe, Abraham ih tamna, anih hoi nawnto angzo kaminawk hoi nawnto a caehsak.
60 Eles abençoaram Rebeca, e lhe disseram: “Nossa irmã, que você seja a mãe de milhares de milhares, e deixe sua prole possuir o portão daqueles que os odeiam”.
Rebekah to tahamhoihaih paek hoi moe, anih khaeah, Ka tanuh, sing sangto kaminawk ih amno ah om nasoe loe, na caanawk mah misanawk ih khongkha to toep o nasoe, tiah a naa hoi.
61 Rebekah se levantou com suas senhoras. Elas montaram nos camelos e seguiram o homem. O criado pegou Rebekah e seguiu seu caminho.
To pacoengah Rebekah hoi anih ih nongpatanawk angthawk o moe, kaengkuu hrang nuiah angthueng o pacoengah, to kami hnuk ah bang o; Abraham ih tamna mah Rebakah to lak moe, a caeh haih.
62 Isaac veio do caminho da Cerveja Lahai Roi, pois ele vivia na terra do Sul.
To naah Issak loe aloih bang prae ah oh pongah, Beer Lahai Roi hoiah angzoh toeng.
63 Isaac saiu para meditar no campo à noite. Ele levantou os olhos e olhou. Eis que vinham camelos.
Niduem naah loe khopoek hanah lawk ah caeh, a danh naah kangzo kaengkuu hrangnawk to a hnuk.
64 Rebekah levantou os olhos, e quando viu Isaac, ela saiu do camelo.
Rebekah mah doeh danh tahang naah, Issak to a hnuk; to naah kaengkuu hrang nui hoi anghum tathuk moe,
65 Ela disse ao criado: “Quem é o homem que está caminhando no campo para nos encontrar?”. O criado disse: “É meu amo”. Ela pegou seu véu e se cobriu.
aicae dawt hanah taw ah angzo kami loe mi aa? tiah tamna to lok a dueng naah, tamna mah anih loe ka angraeng ni, tiah a naa. To pongah mikhmai khukhaih to a lak moe, a mikhmai to khuk.
66 O criado contou a Isaac todas as coisas que ele havia feito.
To pacoengah tamna mah kangcoeng hmuennawk to Issak khaeah a thuih pae boih.
67 Isaac a trouxe para a tenda de sua mãe Sarah, e levou Rebekah, e ela se tornou sua esposa. Ele a amava. Então Isaac foi consolado após a morte de sua mãe.
Issak mah anih to amno Sarah ohhaih imthung ah caeh haih moe, Rebekah to a zu haih; anih loe Issak ih zu ah angcoeng, Issak mah anih to palung pongah, amno duek pacoengah doeh poek monghaih to tawnh.

< Gênesis 24 >