Mateju 20

1 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj.

Simile est regnum cælorum homini patrifamilias, qui exiit primo mane conducere operarios in vineam suam.

2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.

Conventione autem facta cum operariis ex denario diurno, misit eos in vineam suam.

3 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni,

Et egressus circa horam tertiam, vidit alios stantes in foro otiosos,

4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam.

et dixit illis: Ite et vos in vineam meam, et quod iustum fuerit dabo vobis.

5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako.

Illi autem abierunt. Iterum autem exiit circa sextam et nonam horam: et fecit similiter.

6 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni?

Circa undecimam vero exiit, et invenit alios stantes, et dicit illis: Quid hic statis tota die otiosi?

7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete.

Dicunt ei: Quia nemo nos conduxit. Dicit illis: Ite et vos in vineam meam.

8 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh.

Cum sero autem factum esset, dicit dominus vineæ procuratori suo: Voca operarios, et redde illis mercedem incipiens a novissimis usque ad primos.

9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.

Cum venissent ergo qui circa undecimam horam venerant, acceperunt singulos denarios.

10 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš.

Venientes autem et primi, arbitrati sunt quod plus essent accepturi: acceperunt autem et ipsi singulos denarios.

11 I primivši vikahu na gospodara

Et accipientes murmurabant adversus patremfamilias,

12 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli.

dicentes: Hi novissimi una hora fecerunt, et pares illos nobis fecisti, qui portavimus pondus diei, et æstus.

13 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?

At ille respondens uni eorum, dixit: Amice non facio tibi iniuriam: nonne ex denario convenisti mecum?

14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.

Tolle quod tuum est, et vade: volo autem et huic novissimo dare sicut et tibi.

15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Aut non licet mihi quod volo, facere? An oculus tuus nequam est, quia ego bonus sum?

16 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

Sic erunt novissimi primi, et primi novissimi. Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.

17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im:

Et ascendens Iesus Ierosolymam, assumpsit duodecim discipulos secreto, et ait illis:

18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt;

Ecce ascendimus Ierosolymam, et Filius hominis tradetur principibus sacerdotum, et Scribis, et condemnabunt eum morte,

19 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe.

et tradent eum Gentibus ad illudendum, et flagellandum, et crucifigendum, et tertia die resurget.

20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto.

Tunc accessit ad eum mater filiorum Zebedæi cum filiis suis, adorans et petens aliquid ab eo.

21 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.

Qui dixit ei: Quid vis? Ait illi: Dic ut sedeant hi duo filii mei, unus ad dexteram tuam, et unus ad sinistram in regno tuo.

22 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo.

Respondens autem Iesus, dixit: Nescitis quid petatis. Potestis bibere calicem, quem ego bibiturus sum? Dicunt ei: Possumus.

23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.

Ait illis: Calicem quidem meum bibetis: sedere autem ad dexteram meam vel sinistram non est meum dare vobis, sed quibus paratum est a Patre meo.

24 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata.

Et audientes decem, indignati sunt de duobus fratribus.

25 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.

Iesus autem vocavit eos ad se, et ait: Scitis quia principes Gentium dominantur eorum: et qui maiores sunt, potestatem exercent in eos.

26 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.

Non ita erit inter vos: sed quicumque voluerit inter vos maior fieri, sit vester minister:

27 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga.

et qui voluerit inter vos primus esse, erit vester servus.

28 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.

Sicut Filius hominis non venit ministrari, sed ministrare, et dare animam suam, redemptionem pro multis.

29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.

Et egredientibus illis ab Iericho, secuta est eum turba multa,

30 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

et ecce duo cæci sedentes secus viam, audierunt, quia Iesus transiret: et clamaverunt, dicentes: Domine miserere nostri, fili David.

31 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

Turba autem increpabat eos ut tacerent. At illi magis clamabant, dicentes: Domine, miserere nostri, fili David.

32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim?

Et stetit Iesus, et vocavit eos, et ait: Quid vultis ut faciam vobis?

33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše.

Dicunt illi: Domine, ut aperiantur oculi nostri.

34 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.

Misertus autem eorum Iesus, tetigit oculos eorum. Et confestim viderunt, et secuti sunt eum.