< Nehemija 4 >

1 A kad èu Sanavalat da zidamo zid, razgnjevi se i rasrdi se vrlo, i rugaše se Jevrejima,
Hateiteh, hettelah ao. Sanballat ni rapan pathoupnae akong a thai toteh, puenghoi a lungkhuek teh Judahnaw hah a dudam.
2 I govoraše pred braæom svojom i vojnicima Samarijskim: šta rade ti nemoæni Judejci? hoæemo li ih ostaviti? hoæe li prinositi žrtve? hoæe li sada svršiti? eda li æe u život povratiti iz praha kamenje spaljeno?
A hmaunawnghanaw hoi Samaria ransanaw e hmalah lawk a dei teh, hate Judahnaw a tha kaawm hoehnaw ni bangmaw a sak thai awh han vai. Khopui bout kangdue sak hane maw a noe awh vai, thuengnae bout sak hanelah vaimoe ka kang tangcoung e talungnaw songnawng um e rasa vaiteh bout pathoup awh han vaimoe telah a dei pouh.
3 A Tovija Amonac koji bijaše uza nj reèe: neka zidaju; da lisica doðe, provaliæe kameni zid njihov.
Ateng kaawm e Ammon tami Tobiah ni sak e rapannaw hah Asui ni mah luen sin pawiteh, ei ka rawm ca han atipouh.
4 Èuj, Bože naš, kako nas preziru; obrati rug njihov na njihovu glavu, i daj da budu grabež u zemlji gdje bi robovali.
Oe ka Cathut na khenhaw! dudam e tami lah ka o awh. Kaimouh na pathoe e naw amamae lû dawk bawt naseh. Ahnimouh hai alouke ram buetbuet touh dawk yeiraipo van seh.
5 I ne pokrivaj bezakonja njihova, i grijeh njihov da se ne izbriše pred tobom, jer te dražiše za one koji zidaju.
Lawkkamnae hah ramuk pouh hanh. A yonnae teh na hmalah roum sak hanh. Bangkongtetpawiteh, rapan kapathoupnaw hmalah nang lung na khuek sak awh.
6 I tako zidasmo zid, i sav se zid sastavi do polovine, i narod imaše volju da radi.
Hateiteh, kaimouh ni khopui rapan hah ka pathoup awh. Ka pathoup e taminaw teh a lungmanae a len dawkvah, khopui a tengpam hoi khopui rapan rasang tangawn totouh ka pacoung awh.
7 A kad èu Sanavalat i Tovija i Arapi i Amonci i Azoæani da se opravlja zid Jerusalimski i da se poèelo zatvorati što je provaljeno, razgnjeviše se vrlo;
Hat navah, Sanballat hoi Tobiah hoi Arab taminaw, Ammonnaw hoi Asdodnaw ni Jerusalem rapan te pou a pathoup awh tie kong a thai awh navah, puenghoi a lungkhuek awh.
8 I složiše se svi zajedno da doðu i da udare na Jerusalim i da smetu.
Hahoi teh, Jerusalem tarantuk hane hoi runae poe hanelah a kâcai awh.
9 A mi se molismo Bogu svojemu i postavljasmo stražu prema njima dan i noæ od straha njihova.
Hateiteh, kaimouh ni Cathut koe ka ratoum awh teh, amom tangmin kâhat laipalah ramveng ka ta awh.
10 A Judejci rekoše: klonula je snaga nosiocima, a praha ima mnogo, ne možemo zidati zida.
Judahnaw ni thaw katawkkungnaw teh a tâwn poung awh toe. Songnawngnaw hai apap poung, rapan pathoup thai mahoeh toe ati awh.
11 A naši neprijatelji rekoše: da ne doznadu i ne opaze dokle ne doðemo usred njih, pa æemo ih pobiti i prekinuti posao.
Tarannaw ni hai ahnimanaw kâhruetcuet awh hoeh nah cei awh vaiteh, thawnaw raphoe pouh sei ati awh.
12 Ali doðoše Judejci koji kod njih življahu, i kazaše nam deset puta: èuvajte sva mjesta kuda se ide k nama.
Ahnimae ateng kaawm e Judahnaw ni, tarannaw teh onae alouklouk lahoi tho awh vaiteh nangmouh na tuk awh han toe telah boutbout a dei awh.
13 Tada namjestih narod u nizima iza zida i na strmenima, postavih narod po porodicama s maèevima i kopljima i lukovima.
Hatdawkvah, rapan e a hnukkhu lah, ka rahnoum e hmuen kathounge, hmuen dawk tahloi, tahroe, licung ka sin e taminaw hah a miphun lahoi thaw ka poe.
14 I razgledavši ustah i rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: ne bojte ih se. Pomenite Gospoda velikoga i strašnoga, i bijte se za braæu svoju, za sinove svoje i kæeri svoje, za žene svoje i kuæe svoje.
Ka thaw teh ka khet. Bawinaw, lawkcengkungnaw hoi alouke taminaw ka kaw teh, tarannaw taket awh hanh, kalenpounge hoi takikatho poung e Cathut pahnim laipalah, hmaunawnghanaw, canunaw, yunaw hoi imnaw karoumcalah o thai nahan tawk awh ka ti pouh.
15 A kad èuše neprijatelji naši da smo doznali, razbi Gospod njihovu namjeru, i mi se vratismo svi k zidu, svaki na svoj posao.
Tarannaw ni a noe awh e naw hah Cathut ni a raphoe pouh tie na panue sak e ka panue awh toteh, rapan pathoup hanelah mae hmuen koe lengkaleng ka ban awh teh ka tawk awh.
16 I od tada polovina mojih momaka poslovaše, a druga polovina držaše koplja i štitove i lukove i oklope, i knezovi stajahu iza svega doma Judina.
Hahoi teh, tangawn ni thaw a tawk awh, tangawn ni tahroe bahling, sumangkinaw a patuep awh. Hahoi lawkcengkungnaw teh Judah imthung e a hnuklah ao awh.
17 I koji zidahu i koji nošahu teret i koji tovarahu, svaki jednom rukom raðaše a u drugoj držaše koplje.
Rapan pathoup nahanlah hno kaphawtnaw ni hai kutvang hoi thaw tawk awh teh, kutvang hoi senehmaica a patuep awh.
18 A koji zidahu, svaki imahu maè pripasan uz bedricu, i tako zidahu. A trubaè stajaše kod mene.
Kapathoupkungnaw ni tahloi hah a keng dawk a neng laihoi a tawk awh. Mongka kauengnaw teh ka teng vah, a kangdue awh.
19 Jer rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: posao je velik i dug, i mi smo se rasuli po zidu daleko jedan od drugoga.
Thaw a len poung teh akawpoung dawkvah, rapan e a van vah buet touh hoi buet touh kâhlat poung lah ka tawk awh.
20 Gdje èujete trubu da trubi, onamo trèite k nama; Bog naš vojevaæe za nas.
Hatdawkvah, mongka lawk na thai awh toteh, alouklouk lahoi kai koe na tho awh vaiteh, maimae Cathut ni taran na tuk pouh han telah, bawinaw, lawkcengkungnaw hoi alouke taminaw koe ka dei pouh.
21 Tako raðasmo posao, i polovina ih držaše koplja od zore pa dokle zvijezde ne izidu.
Hottelah thaw teh ka tawk awh. tami tangawn ni khodai hoi e tangmin Âsi kamnue totouh senehmaica a patuep awh.
22 U to vrijeme još rekoh narodu: svaki s momkom svojim neka noæuje u Jerusalimu da bi nam noæu stražili a danju radili.
Hahoi kai ni, taminaw pueng tangmin teh Jerusalem kho thung vah ip awh. Khodai vah thaw tawk awh vaiteh, karum vah kâletta lahoi ramveng ratawng awh han telah taminaw koe ka dei pouh.
23 A ja i moja braæa i momci moji i stražari što idu za mnom neæemo svlaèiti sa sebe haljina; u svakoga da je maè i voda.
Hahoi, ka nawnghanaw thoseh, ka sannaw thoseh, ka hnukkâbangnaw thoseh, amamae khohna rading laipalah, ka o awh.

< Nehemija 4 >