< Teutalonome 14 >

1 “Ko e fānau ʻakimoutolu ʻa Sihova ko homou ʻOtua: ʻoua naʻa mou tafaʻi ʻakimoutolu, pe fafai homou foʻi laʻē koeʻuhi ko e pekia.
Ihr seid Kinder Jahwes, eures Gottes; ihr dürft euch daher nicht wegen eines Toten Hauteinritzungen machen, noch euch vorn am Kopf eine Glatze scheren.
2 He ko e kakai māʻoniʻoni koe kia Sihova ko ho ʻOtua, pea kuo fili koe ʻe Sihova ke hoko ko e kakai ʻofeina kiate ia, ʻo lahi hake ʻi he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻaia ʻoku ʻi he funga ʻo māmani.
Denn du bist ein Jahwe, deinem Gotte, geheiligtes Volk, und dich hat Jahwe von allen Völkern, die auf Erden sind, erwählt, daß du ihm als Eigentumsvolk angehören sollst.
3 “ʻOua naʻa ke kai ha meʻa fakalielia ʻe taha.
Du sollst nichts Abscheuliches essen!
4 Ko eni ʻae fanga manu ke mou kai: ko e pulu, mo e sipi, pea mo e kosi.
Dies sind die Tiere, die ihr essen dürft: Ochse, Schaf und Ziege,
5 Ko e haʻate, mo e ʻanitelope, mo e tia mo e kosi kai vao, mo e tisone, mo e pulu ʻoe vao, mo e semela.
Hirsch, Gazelle und Damhirsch, Steinbock, Antilope, Teo und Demer.
6 Pea mo e manu kotoa pē ʻoku mavaeua ʻae ʻaofivaʻe, mo vahevahe ke ua hono pesipesi, mo lamu ʻangaua ʻene kai ʻi he fanga manu, ko ia ke mou kai.
Alle Vierfüßler, die gespaltene Klauen - und zwar beide Klauen ganz durchgespalten - haben und die zugleich wiederkäuen unter den Vierfüßlern, die dürft ihr essen.
7 Ka ko ia ʻi ai ʻoku lamu ʻangaua ʻene kai, pea mo ia ʻoku mavaeua ʻae vaʻe; ʻo hangē ko e kāmeli, mo e hea, mo e lāpisi: he ʻoku nau lamu ʻangaua ʻenau kai, ka ʻoku ʻikai mavaeua honau ʻaofivaʻe: ko ia ia ʻoku taʻemaʻa kiate kimoutolu.
Nur die folgenden dürft ihr von den Wiederkäuern und von denen, die ganz durchgespaltene Klauen haben, nicht essen: das Kamel, den Hasen und den Klippdachs; denn sie sind zwar Wiederkäuer, haben aber keine durchgespaltenen Klauen, - als unrein haben sie euch zu gelten;
8 Pea ko e puaka, ʻoku vahevahe hono pesipesi, ka ʻoku ʻikai te ne lamu ʻangaua ʻene kai, ʻoku taʻemaʻa ia kiate kimoutolu: ʻoua naʻa mou kai honau kakano, pe ala ki honau sino mate.
ferner das Schwein, denn es hat zwar durchgespaltene Klauen, ist aber kein Wiederkäuer, - als unrein hat es euch zu gelten. Ihr dürft weder ihr Fleisch genießen, noch dürft ihr ihr Aas berühren.
9 “Ko eni ia ʻi he meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ʻi he vai te mou kai: ko ia kotoa pē ʻoku kaponga mo ʻuno te mou kai:
Von allen im Wasser lebenden Tieren dürft ihr folgende essen: Alle, welche Flossen und Schuppen haben, dürft ihr essen;
10 Pea ko ia kotoa pē ʻoku ʻikai kaponga mo ʻuno ʻoua naʻa mou kai: ʻoku taʻemaʻa ia kiate kimoutolu.
dagegen dürft ihr keine von denen essen, die keine Flossen und Schuppen haben, - als unrein sollen sie euch gelten.
11 “ʻI he manu maʻa kotoa pē ʻoku kapakau te mou kai.
Alle reinen Vögel dürft ihr essen;
12 Ka ko kinautolu ni ʻoua naʻa mou kai: ko e ʻikale mo e ʻosifalesi mo e ʻosipale,
die folgenden aber dürft ihr nicht essen: den Adler, den Bartgeier, den Geier,
13 Mo e kaite, mo e volita ʻi hono faʻahinga,
die Weihe und das Geschlecht der Falken,
14 Mo e leveni kotoa pē ʻi hono faʻahinga,
das ganze Geschlecht der Raben,
15 Mo e lulu, mo e taiseni ʻoe poʻuli, mo e kuko, mo e taiseni ʻi hono faʻahinga.
den Strauß, die Schwalbe, die Möwe und das Geschlecht der Habichte,
16 Ko e peka, mo e lulu lahi, mo e suani,
das Käuzchen, den Uhu, die Eule,
17 Mo e lofa, mo e sia ʻikale, mo e komolanite,
den Pelekan, den Erdgeier, den Sturzpelekan,
18 Mo e sitoaki, mo e motuku ʻi hono ngaahi faʻahinga, mo e lapiuingi, mo e pekalu.
den Storch, das Geschlecht der Regenpfeifer, den Wiedehopf und die Fledermaus.
19 Mo e ngaahi meʻa totolo kotoa pē ʻoku puna, ʻoku taʻemaʻa ia kiate kimoutolu: ʻoua naʻa kai ia.
Alle geflügelten kleinen Tiere sollen euch als unrein gelten; sie dürfen nicht gegessen werden.
20 Ka ko e ngaahi manu kapakau kotoa pē ʻoku maʻa ke mou kai.
Alles reine Geflügel dürft ihr essen.
21 “ʻOua naʻa mou kai ha meʻa ʻe taha ʻoku mate mahaki pe; ke ke ʻatu ia ki he muli ʻoku ʻi ho lotoʻā, koeʻuhi ke ne kai ia; pea ke fakatau ia ki he muli: he ko e kakai māʻoniʻoni koe kia Sihova ko ho ʻOtua. ʻOua naʻa ke haka ʻae ʻuhikiʻi manu ʻi he huhuʻa ʻo ʻene faʻē.
Ihr dürft keinerlei Aas essen. Dem Fremden, der sich an deinem Wohnort aufhält, magst du es geben, daß er es esse, oder du magst es einem Ausländer verkaufen; denn du bist ein Jahwe, deinem Gotte, geheiligtes Volk. Nicht darfst du ein Böckchen in der Milch seiner Mutter kochen.
22 Ke ke tukuhau moʻoni ʻaki hono tupu kotoa pē ʻo hoʻo tenga, ʻaia ʻoku tupu ʻi he ngoue ʻi he taʻu tuku fakaholo.
Von allem Ertrag deiner Aussaat, von allem, was auf dem Felde wächst, sollst du Jahr für Jahr gewissenhaft den Zehnten nehmen
23 Pea ke kai ʻi he ʻao ʻo Sihova ko ho ʻOtua, ʻi he potu ʻaia ʻe fili ʻe ia ke tuku ki ai hono huafa, hono vahe hongofulu ʻo hoʻo uite, mo hoʻo uaine, pea mo hoʻo lolo, mo e ngaahi ʻuluaki fānau ʻo hoʻo fanga manu lalahi, pea ʻi hoʻo fanga manu siʻi; koeʻuhi ke ke ʻilo ke manavahē maʻuaipē kia Sihova ko ho ʻOtua.
und vor Jahwe, deinem Gott, an der Stätte, die er erwählt, um seinen Namen daselbst wohnen zu lassen, den Zehnten deines Getreides, Mostes und Öls und die Erstgeburten deiner Rinder und Schafe verzehren, damit du Jahwe, deinen Gott, allezeit fürchten lernst.
24 Pea kapau ʻoku lōloa fau ʻae hala kiate koe, ko ia ʻoku ʻikai ai te ke faʻa fua ia ki ai; pe ʻoku mamaʻo ʻaupito meiate koe ʻae potu ʻaia ʻe fili ʻe Sihova ko ho ʻOtua ke tuku ki ai hono huafa, ʻi he hili hono tāpuakiʻi koe ʻe Sihova ko ho ʻOtua:
Und wenn dir der Weg zu lang sein sollte, wenn du es nicht hinschaffen kannst, weil die Stätte, die Jahwe, dein Gott, zur Wohnung seines Namens erwählt hat, zu weit von dir entfernt ist, wenn Jahwe, dein Gott, dich gesegnet hat,
25 Te ke toki maʻu ʻaki ia ʻae paʻanga, pea ke nonoʻo ʻae paʻanga ʻi ho nima, pea ke ʻalu ki he potu ʻaia ʻe fili ʻe Sihova ko ho ʻOtua:
so mache es zu Geld, nimm das Geld wohlverwahrt mit dir, begieb dich nach der Stätte, die Jahwe, dein Gott, erwählt hat,
26 Pea ke ʻatu ʻae ngaahi paʻanga ko ia ki he meʻa kotoa pē ʻoku ke holi ki ai, ʻae fanga pulu, pe ko e sipi, pe ko e uaine, pe ko e inu mālohi, pe ko e meʻa ʻoku ke holi ki ai; pea te ke kai ai ʻi he ʻao ʻo Sihova ko ho ʻOtua, pea te ke fiefia, ʻa koe, pea mo ho kaungā nofoʻanga,
und kaufe für das Geld, was du irgend begehrst, Rinder und Schafe, Wein und starkes Getränk und alles, wonach du Verlangen hast, und iß daselbst vor Jahwe, deinem Gott, und sei fröhlich samt deiner Familie.
27 Pea mo e Livai ʻoku ʻi ho lotoʻā ʻoua naʻa ke liʻaki ia; he ʻoku ʻikai hano vahe pe tofiʻa mo kimoutolu.
Dabei sollst du den Leviten, der sich an deinem Wohnort aufhält, nicht vergessen; denn er hat keinen Landanteil noch Erbbesitz bei dir.
28 “ʻI he ngataʻanga ʻo hono tolu taʻu, te ke ʻomi ʻae vahe hongofulu kotoa pē kuo tupu kiate koe ʻi he taʻu ko ia, pea te ke fokotuʻu ia ʻi ho lotoʻā:
Am Ende von drei Jahren sollst du den gesamten Zehnten von deinem Ertrag in jenem dritten Jahre herausgeben und in deinem Wohnorte niederlegen,
29 Pea ko e Livai, (koe meʻa ʻi he ʻikai hano vāhenga pe tofiʻa fakataha mo koe, ) mo e muli, mo e tamai mate, mo e uitou, ʻaia ʻoku ʻi ho ngaahi lotoʻā, ʻe haʻu ia, ʻo kai pea fiemālie; koeʻuhi ke tāpuakiʻi koe ʻe Sihova ko ho ʻOtua ʻi he ngaahi ngāue kotoa pē ʻa ho nima ʻaia ʻoku ke fai.
damit die Leviten, die ja keinen Landanteil noch Erbbesitz bei dir haben, die Fremdlinge, die Waisen und Witwen, die an deinem Wohnorte leben, kommen und sich satt essen, auf daß dich Jahwe, dein Gott, bei allem Thun segne, das deine Hand verrichtet.

< Teutalonome 14 >