< Приповісті 20 >

1 Вино — то насмі́шник, напій п'янки́й — галасу́н, і кожен, хто блу́дить у ньому, немудрий.
Nowa da adini bagade nasea, e da feloale gegesu hou amola wadela: le sia: su hou bagade hamosa. Nowa dunu e adini bagadewane ba: sea, ea hou da gagaoui dunu agoai gala.
2 Страх царя — як рик лева; хто до гніву дово́дить його́, — проти свого життя прогрішає.
Di da laione wa: me amo da gegesenebe ema beda: i amo defele ougi bagade hina bagadema beda: mu da defea. Di da hina bagade ougima: ne hamosea, amo hou da di gobele fane legesu hou defele.
3 Слава люди́ні, що гнів покидає, а кожен глупа́к вибуха́є.
Gagaoui dunu huluane da sia: ga gegesu hou musu dawa: Be sia: ga gegesu amo yolesimu da hou noga: idafa.
4 Лінивий не о́ре із о́сени, а захоче в жнива́ — і нічо́го нема.
Bugili nasu dunu da hihi dabuli aligiba: le ea osobo gidinasu i amoga osobo hame gidinasea, e da fa: no ha: i manu dadamimu hame ba: mu.
5 Рада в серці люди́ни — глибока вода, і розумна люди́на її повиче́рпує.
Osobo bagade dunu ilia asigi dawa: su da hano nasu ulidou amo ganodini diala agoane gala. Be bagade dawa: su dunu da asigi dawa: su hiougili gadosu dawa:
6 Багато людей себе звуть милосердними, та вірну люди́ну хто зна́йде?
Dunu bagohame da ilia mae fisili fuligala: su hou fawane hamonana, ilia udigili sia: sa. Be moloidafa fuligala: su dunu amo di da hogoi helele, hame ba: mu.
7 У своїй непови́нності праведний ходить, — блаженні по ньому сини його!
Nowa mano ilia eda da moloidafa hou fawane hamosea, da hahawane esala.
8 Цар сидить на судде́вім престолі, всяке зло розганяє своїми очима.
Hina bagade e da dunu enoma fofada: sea, e da wadela: i hou ba: sea, amo ea bai hedolo dawa: sa.
9 Хто скаже: „Очи́стив я серце своє, очистився я від свого гріха́?“
Dunu afaega, “Na da wadela: i hou hamedafa hamosu,” amane sia: mu da hamedei.
10 Вага неоднакова, неоднакова міра, — обо́є вони — то оги́да для Господа.
Hina Gode da nowa dunu da dioi ba: su amola defei ba: su liligi amo ogogole hamosea, ilima higa: i hodosa.
11 Навіть юна́к буде пі́знаний з чи́нів своїх, — чи чин його чистий й чи про́стий.
Dunu huluane amola mano ilia hamobe ba: sea, eno dunu da ilia houdafa dawa: mu. Ilia da moloidafa amola noga: iwane hamosea, dunu eno da ilia houdafa da noga: i hedolo dawa: mu.
12 Ухо, що слухає, й око, що бачить, — Господь учинив їх обо́є.
Hina Gode e da ninima si amoga nini da ba: ma: ne amola ge amoga nini da nabima: ne, amo ninima i dagoi.
13 Не кохайся в спанні́, щоб не збідні́ти; розплю́щ свої очі — та хлібом наси́ться!
Di da eso huluane golai dialea, di da hame gagui agoai esalumu. Di eso huluane hawa: hamosea, ha: i manu bagade ba: mu.
14 „Зле, зле!“каже той, хто купує, а як пі́де собі, тоді хва́литься ку́пном.
Liligi lala masu dunu da liligi ligisisu liligi amo muni bagade ba: sea, da: i dione egasa. Be amomane, ea asili, muni fonobahadi fawane amoga lai, e da hidale sia: sa.
15 Є золото й пе́рел багато, та розумні уста́ — найцінніший то по́суд.
Nowa da hi sia: dasu amo ea bai noga: le dawa: sea, amo hou da moloidafa amola gouli amola silifa ea lasu defei baligisa.
16 Візьми його о́діж, бо він поручивсь за чужого, і за чужи́нку візьми його за́став.
Degabo ba: i dunu da liligi bidi lale, bidi mae iawane fa: no imunu sia: sea, be eno dunu da amo dunu ea fa: no imunu bidi, amo hi da wali imunu sia: sea, e da gagoule agoane hamosa. Amola degabo ba: i dunu da bidi bu hame iasea, bidi iasu dunu da gagaoui dunu amo ea soge lamu da defea.
17 Хліб з неправди солодкий люди́ні, та піско́м потім бу́дуть напо́внені у́ста її.
Ha: i manu wamolale lai da hedaidafa gala. Be fa: no wamolasu dunu ea lafi da sa: i boso amoga nabai defele ba: mu.
18 Тримаються за́міри радою, і війну прова́дь мудрими ра́дами.
Mae ilegele, udigili gegemusa: mae masa. Hidadea fada: i sia: ne iasu nabasea, didi ba: mu.
19 Виявляє обмо́вник таємне, а ти не втручайся до того, ле́гко хто розту́лює уста свої.
Baligiduli sia: su dunu da sia: wamolegemu hame dawa: Sia: bagade sia: dabe dunu ilima mae gilisima.
20 Хто кляне свого батька та матір свою, — погасне світильник йому серед те́мряви!
Dia ada amola ame ela aligima: ne gagabusia, di da gamali amo da gasia ea digagala: i haba: dosu defele bogomu.
21 Спа́док спо́чатку заскоро набу́тий, — не буде кінець його поблагосло́влений!
Dia muni asabole lasea, amo muni da fa: no agoane dia esalusu bagade hame fidimu.
22 Не кажи: „Надолу́жу я зло!“— май надію на Господа, і Він допоможе тобі.
Dunu da dima wadela: le hamosea, dia disu dabe mae ima. Di Hina Godema dafawaneyale dawa: sea, Hi fawane da amo hou hahamomu.
23 Вага неоднакова — то оги́да для Господа, а ома́нливі ша́льки не добрі.
Hina Gode da nowa dunu da dioi ba: su amola defei ba: su liligi amo ogogole hamosea, ilima higa: i hodosa.
24 Від Господа — кроки люди́ни, а люди́на — як вона зрозуміє дорогу свою?
Nowa dunu da hina: esalusu logo ahoabe dawa: bela: ? E da hame dawa: Be Hina Gode Hifawane da ninia esalusu logo huluane ilegei dagoi.
25 Тене́та люди́ні казати „святе́“нерозважно, а зго́дом свої обітни́ці досліджувати.
Noga: le dadawa: lalu, Godema imunusa: ilegele sia: ma. Di da fa: no da: i diosa: besa: le, hedolo mae sia: ma.
26 Мудрий цар розпо́рошить безбожних, і зве́рне на них своє ко́ло для мук.
Bagade dawa: su hina bagade dunu da wadela: i hamosu dunu hogole ba: mu. Amasea, e da ema mae asigili se imunu.
27 Дух люди́ни — світильник Господній, що все ну́тро обшукує.
Hina Gode da hadigi gamali agoane, ninia asigi dawa: su amola a: silibu ganodini, E da ninia hou hogosa.
28 Милість та правда царя стережуть, і трона свого він підтримує милістю.
Hina bagade dunu da moloiwane amola asigiwane ea hawa: hamosea, e da ode bagohame ea soge ganodini hinawane esalumu.
29 Окраса юна́цтва — їхня сила, а пишність стари́х — сивина́.
Ninia goi ayeligi ilia gasa amo heawini mageda. Amola asigilai gago aligi dunu ilima nodone nabawane hamosa.
30 Синяки́ від побоїв — то масть лікува́льна на злого, та вдари нутру́ живота.
Ninia mogili eso enoga wadela: i hou hamosea, ninia hou afadenemu gasa bagade ba: sa. Be se nabasu bagade da ninima doaga: sea, ninia hou afadenemusa: dawa:

< Приповісті 20 >